Kad je Vladimir Petković, “kormilar” švicarske reprezentacije, sa svojom momčadi na Euru srušio Tricolore, aktualne svjetske nogometne prvake, više nego sretna bila je i njegova rodna Bosna i Hercegovina. Taj je samozatajni izbornik, inače rođen u Sarajevu 1963. godine, odveo hrabre Švicarce u četvrtfinale Europskog prvenstva iako im nitko u srazu s Francuzima nije davao velike šanse. Nakon što je u regularnom dijelu utakmica završila 3:3, a taj rezultat ostao i nakon dvaju produžetaka, odlučili su udarci s bijele točke. Na kraju, Švicarci su slavili 8:7 (realizirali su svih pet jedanaesteraca, dok je kod Francuza tragičar bio mladi Mbappé), piše Večernji list BiH.
Pečat za Osobu 2017. godine
Švicarska je reprezentacija, samo da se zna, na Europskom prvenstvu otišla korak dalje ne samo na krilima Sarajlije već i na krilima Harisa Seferovića, podrijetlom iz Sanskog Mosta, Bećira Omeragića, podrijetlom iz Dervente, te Marija Gavranovića, podrijetlom iz Gradačca. Ne zaboravimo svakako ni švicarskog reprezentativca podrijetlom iz Viteza Josipa Drmića. I tko onda kaže da BiH nije na Euru? Još kad se tomu pridoda da je Petković livanjski zet (supruga mu je podrijetlom iz Livna), a izbornik hrvatske nogometne reprezentacije također Livnjak Zlatko Dalić, onda je niz uspješnih koji su na Euro stigli iz BiH još duži.
Dug je niz igrača bh. podrijetla ili vezanih za tu državu i među bivšim i sadašnjim vatrenima: Mateo Kovačić (Kotor Varoš), Ante Budimir (Žepče), Vedran Ćorluka i Mislav Oršić (Derventa), Ivan Rakitić (Žepče), Dejan Lovren (Kraljeva Sutjeska), Niko i Robert Kovač te Davor Šuker (Livno), Tin Jedvaj (Mostar), Mario Mandžukić (Odžak), Dario i Josip Šimić te Krunoslav Jurčić (Grude), Mario Stanić (Sarajevo), Vladimir Vasilj (Čitluk) pa Luka Modrić, koji je na put slave krenuo iz mostarskog Zrinjskog... Uz izbornika Dalića, Livnjaka, ne zaboravimo ni trenera svih trenera Miroslava Ćiru Blaževića, rođenog Travničanina. A ima ih još.
- Nakon vodstva od 3:1 malo je i neozbiljno da se svjetski prvak tako opusti i u tom dijelu utakmice dopusti euforičnim Švicarcima da izjednače. Švicarci su nekako više željeli tu pobjedu i treba im čestitati, a posebno našem čovjeku koji tamo radi odličan posao i koga naša javnost ne spominje puno i to je naša sramota da takvog jednog stručnjaka ovdje slabo spominjemo - kazao je o Petkoviću za sportsport.ba rođeni Jablaničanin Vahid Halilhodžić koji je, upravo uz Sarajliju Vladimira Petkovića, Livnjaka Zlatka Dalića i Zeničanina Mladena Krstajića, sve rođene u BiH, proglašen Osobom 2017. godine. Naime, Večernjakov pečat uručen je upravo toj četvorici nogometnih izbornika koja su izborila sudjelovanje na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018. s reprezentacijama Japana (Halilhodžić), Švicarske (Petković), Hrvatske (Dalić) i Srbije (Krstajić). No, vratimo se na jednoga od junaka osmine finala Eura. Petkovićev životni put uistinu je zanimljiv. Naime, u djetinjstvu se mnogo selio jer su mu roditelji bili prosvjetari pa, kako su oni mijenjali škole, tako se selila i cijela obitelj. Već s 11 počeo je igrati na Ilidži.
- S 14 godina ušao sam u juniore Sarajeva i potpisao prvi profesionalni ugovor. Kao profesionalac igrao sam u Sarajevu pet godina, do 1987. Nakon toga otvorila se ona poznata mogućnost ukidanja dobnih granica za igrače, a meni je tada upravo istekao ugovor te sam došao u Švicarsku - svojedobno je kazao Petković za portal croatia.ch. Ovaj, kako su ga zvali, plemeniti veznjak dobre tehnike, svoju je profesionalnu nogometnu karijeru u FK Sarajevo počeo 1981. U Sarajevu je igrao i u generaciji Safeta Sušića, bivšeg izbornika zmajeva. Nakon odlaska u igračku mirovinu postaje nogometni trener (kao trener Lazija s momčadi je osvojio talijanski kup), a nakon toga i švicarski izbornik (2014.). I to onaj za kojeg će zauvijek biti ispisano da je kao izbornik švicarsku reprezentaciju prvi put u povijesti uspio odvesti u četvrtfinale Eura. I to poslavši kući apsolutne favorite. Inače, izbornik Švicarske je sedam godina, a na ovogodišnjem Euru treći je put zaredom izborio nokaut-fazu velikog natjecanja. Iz Sarajeva je otišao u Sloveniju, potom u Švicarsku i tamo je već 33 godine. Svojedobno je Petković, uspoređujući švicarski i hrvatski nogomet, kazao kako primjećuje da je velik odljev igrača te da sada igraju ili skroz mladi ili oni koji završavaju svoje karijere.
Radio u Caritasu
- Takva je situacija i u Dinamu i u Hajduku. U Švicarskoj je sve drukčije organizirano, puno sigurnije. Prisutno je zdravo stanje nogometa. Važno je i ponašanje prema sucima i prema publici. Hrvatska je počela raditi nešto i na tom polju - kazao je Petković koji je, kada su u pitanju politika i nogomet, bio jasan:
- To treba biti odvojeno! Političari su dobrodošli, kao i svi drugi, da budu navijači određenog kluba. No miješanje ne. Jedina dodirna točka trebala bi biti da politički i sportski pokuša svoju državu popeti na određenu razinu, ali nikako drukčije - rekao je Petković. Među zanimljivostima iz Petkovićeva života svakako je i angažman kao socijalnog radnika u Caritasu u Giubiascu, u kantonu Ticino.
- Integracija je jedno od najvažnijih pitanja, ne samo u sportu nego i u životu. S te strane imao sam i vrlo dobra i pozitivna iskustva kada sam radio pet, šest godina u Caritasu, gdje sam susretao ne samo nacionalno različite ili religiozno različite već i financijski različite ljude s različitim poteškoćama. Tu čovjek mora biti fleksibilan i mora biti čovjek da bi pokušao riješiti te probleme - kazao je Petković za medije o svome dugogodišnjem radu u Caritasu. I što na kraju reći? Našim momcima, Švicarcima iz BiH, želimo da četvrtfinale sa Španjolcima ne bude njihova posljednja utakmica na Euru. Već da Švicarska, ponovno na krilima Petkovića, Seferovića, Omeragića, Gavranovića..., ode do kraja. I podigne trofej! •
