Stvarno se netko iz Uefe mogao dosjetiti da umjesto himne Lige prvaka koja je uredno odzvanjala pred početak svake utakmice, ovaj put sa zvučnika na praznim lisabonskim ljepoticama Luzu i Alvaladeu svira Queen. “Empty spaces, what are we living for? Abandoned places... I guess we know the score!” Mogao je i neki tribute bend. Možda večeras, u finalu...
Da je sve kao inače, hinili su i protokol i igrači koji su se u najboljim odorama postrojavali pred praznom središnjom tribinom, spikerov glas odzvanjao je kao na kolodvoru čitajući tim istim igračima njihova imena. Orkestar s Titanika... Glavni akteri koje bi inače pratile horde popratnog osoblja, novinara, navijača bili su izolirani u onome što su svi usvojili kao “balon”, mada bi i ekspres-lonac dobro legao kao opis ovog brže-bolje odigranog razigravanja za ušati pehar. A ekspres-lonac ko ekspres-lonac: odradi u čas posla ono što bi se razvlačilo satima, čak i okus bude isti, pa opet... nije za najbolje kuhare.
Ipak je ovaj dinamični format završnice, odigrane da bi se u ime uloženog novca završilo započeto, potaknuo na razmišljanje da bi ga vrijedilo usvojiti i za vrijeme kad opet bude sve u redu. Kome treba uzvrat kad u gostima već prvu dobiješ 3:0? A bilo je toga...
Svi su pričali o Barçi jer običaj je kod epohalnih potonuća da svi govore o Titaniku, a malo tko spominje santu i što je dalje bilo s njom. Ali ta je ekipa već dulje “bolesnik s La Ramble”. Teško ih je i mogao izliječiti trener koji se i sam šokirao kad su ga nazvali da dođe u klub. “Do jučer sam šetao kraj krava u svom selu, a sad ću voditi Messija”, rekao je na predstavljanu Quique Setién. Nije jedini krivac, mada se svakako upisao u povijest.
Ali kako ćeš srediti svlačionicu ako ne možeš sebe ili ljude oko sebe? Instalirao je neurotičnog pomoćnika koji je u stilu niželigaških trenera iz bivše Juge Griezmannu vikao: “Pucaj, budalo, već jednom!” i: “Jao, Lionele, ne radiš kako sam ti rekao!” Gdje je logika da osiguraču Rakitiću ne daš ni minute? No, kad nije već počeo s njim, i bolje da ga nije uvodio, na 2:7 mogao bi mu reći isto što i Savo Milošević svojedobno Javieru Clementeu: Nek’ ti stari uđe s klupe! Ma zato je Dalić genijalac, prije njega i Zidane. Jer su se, dobivši u ruke najbolje igrače, vodili principom kojeg se još Del Bosque držao vodeći galaktikose – moje je da im ne smetam...
Jesmo li ispali jedine budale, pitao se na naslovnici francuski L’Équipe tamo negdje u svibnju kad je bilo jasno da je od svih liga petice samo vodstvo Ligue 1 proglasilo kraj sezone, a svi drugi su ih uredno nastavili. Nisu, ispali su na kraju najpametniji. Kad je to zadnji put Francuska imala dva kluba u polufinalu LP-a? Dobitnici koronasezone su francuski klubovi i njemački treneri, po jedan iz svake generacije – Flick (55), Tuchel (46) i Nagelsmann (33). Ali proglasiti bilo kojeg od njih novim Hitzfeldom ili Heynckesom bilo bi pretenciozno. Pa Tuchela je sa svim zvijezdama Atalanta umalo isprašila!
Hansi Flick je priča, ali dobrim dijelom kroz prizmu Nike Kovača koji ga je ultimativno tražio za pomoćnika. Svak’ će danas reći “Bayern se preporodio s Flickom”, samo će Flick pristojno zahvaliti Kovaču. Jer, što je to epohalno promijenio na polju taktičke postavke, izbora igrača? I što bi uopće i mogao da je dobio u ruke neutreniranu i loše selekcioniranu momčad? Ovaj je Bayern praizvedbu onoga s Barçom imao već s Kovačem u Londonu protiv Tottenhama koji je razbio sa 7:2. Ali nogomet ni na “školskom” nije samo vještina kretanja i baratanja loptom. U Bayernu je Kovač dobio prljavu zadaću da ga prevede u eru nakon Robbena i Ribéryja. Instalirao je u prvih 11 Gnabryja i Goretzku te znatno ubrzao igru. Već dan nakon dvostruke krune njemački su se mediji bavili temom “tko je pravi trener za Bayern?”. Možeš imati najbolje ideje, ali bez podrške igrača, svih u klubu i onih oko njega...
Danas će pasti zastor na ovu bizarnu sezonu Lige prvaka, a novo izdanje već leti. Show must go on! Dinamo putuje u prijestolnicu Transilvanije gdje ga čeka prefrigani Dan Petrescu s jedanaest pari očnjaka. U Cluj-Napocu put nanese jednom u životu, ako imaš sreće. Rekao bi kolega – ja ne znam da je ondje odigrana nepoštena utakmica! U ladici spreman leži jedan teško nadmašivi crnokronikaški naslov – Drakula, ljubavi, zašto si me okrao?
