Prije točno 15 godina odigrano je jedno od najzanimljivijih finala u povijesti Lige prvaka, a ekipa Liverpoola nakon zaostatka od 3:0 na poluvremenu protiv Milana uspjela se vratiti u meč i nakon boljeg izvođenja penala postati prvak Europe.
Meč se tog 25. 5. 2005. godine igrao na Olimpijskom stadionu Atatürk u Istanbulu, a ostat će upamćen kao vječna inspiracija budućim generacijama da u sportu i nogometu nikada nema prostora za odustajanje i da su čuda, kada ih istinski želiš i vjeruješ u njih, moguća i ostvariva.
Milan je, kao što smo već rekli, na poluvremenu imao vodstvo od 3:0. Mrežu Redsa načeo je Paolo Maldini, a do poluvremena Hernan Crespo je postigao još dva pogotka i činilo se donio pobjedu Rossonerima.
Nakon poluvremena, iz svlačionice Liverpoola kao da je izašlo potpuno novih 11 igrača, a nadu ekipi iz Engleske da se može vratiti u meč dao je Gerrard pogotkom u 54. minuti. Do centra je trčao ne prestajući da maše rukama i tjerajući navijače i suigrače da vjeruju u povratak. U tim trenucima, on je vjerojatno bio jedini koji je mogao zapaliti iskru koja će pokrenuti Redse.
Šmicer nedugo nakon toga postiže i drugi gol, u potpunosti vraća svoj tim u igri i rezultatski egal, a na stadionu je sve eksplodiralo kada je Xabi Alonso nakon promašenog penala poslao odbijenu loptu u mrežu i pogodio za 3:3.
Ostalo je 3:3 i Redsi su nadahnućima Traorea, koji je sa gol-linije izbacio šut Shevchenka u 70. minuti, i Dudeka u produžecima, koji je dodatno izludio ukrajinsku zvijezdu i sve Milanove fanove, uspjeli dogurati do penala, a nakon boljeg izvođenja udaraca s bijele točke osvojili su titulu prvaka Europe postavši tada jedini klub koji ima osvojenu Ligu prvaka, a nema osvojeno nacionalno prvenstvo.
Za Liverpool je to bila peta titula prvaka Europe, a ovaj preokret, odnosno povratak u meč nakon zaostatka od 3:0 na poluvremenu, jedan je od najvećih u modernoj povijesti nogometa.
