Amina Kajtaz, novoizabrana Miss sporta Hrvatske, inače rođena Mostarka, odmah poslije izbora počastila je svoje prijatelje.
– Mislila sam ih voditi u neki lijepi restoran, ali je sve bilo više-manje zatvoreno pa smo otišli u McDonald’s. Nije ni to bilo loše – rekla je Amina.
Jesu li se javili roditelji iz Mostara?
– Čula sam se s mamom. Tata me još nije zvao. Sestra je oduševljena. Nisam očekivala. Bilo i je jako lijepo družiti se s ostalim sportašicama, provele smo zajedno tri dana u Zagorju. Organizacija izbora za svaku pohvalu. Eto, ispalo je da mi je pandemija donijela ovu laskavu titulu. Naime, da je situacija normalna, nikad se ne bih mogla prijaviti na izbor jer u to vrijeme imam natjecanja svaki vikend. Na kraju krajeva da je sve bilo dobro, sada bih se pripremala za Igre u Tokiju – rekla je Amina.
Iza sebe već ima nastup na jednim Igrama, u Riju gdje su je novinari proglasili najljepšom sportašicom.
– Na svečanom otvaranju netko me je slikao i ta fotografija je postala hit na društvenim mrežama. Svi su se odmah raspitivali tko sam, što sam, odakle sam. Znam samo da sam jutro nakon svečanog otvaranja imala “milijun” poruka – istaknula je.
Plivanjem se počela baviti u Mostaru, u 25-metarskom bazenu. Uvjeti nisu bili sjajni i sreća što ju je na jednom natjecanju u Sarajevu otkrio Borut Petrič, europski prvak iz 1981. godine kada se natjecanje održalo u Splitu.
– On me je otkrio i njemu mogu zahvaliti na rezultatima koje danas postižem. Kako sam u to vrijeme bila maloljetna, razgovarao je s mamom bih li mogla prijeći u Jug i trenirati u Dubrovniku. Dogovor je pao i tako je počela naša suradnja – kaže Amina.
Kako to da vas nije nagovorio da plivate na duže staze, gdje je on bio sjajan?
– To je bilo teško izvedivo jer u Mostaru nisam imala uvjete za duge staze tako da sam se zadržala na kraćim. Probala sam nekoliko puta plivati na 400 m slobodno. Čak sam bila blizu hrvatskog rekorda. No, držim se za 50, 100 i 200 metara delfin. Inače, delfin je najteža plivačka disciplina – rekla je Amina.
Kasnije se Borutov i njezin put razišli. Amina je otišla u Zagreb, a Borut se vratio u Kranj. Ove sezone nije bilo puno natjecanja. Za vrijeme izolacije Amina je bila u Mostaru.
– Teško je ne trenirati i bila sam sretna kada sam mogla doći u Zagreb i nastaviti s treninzima. Za mjesec dana trebalo bi se održati prvenstvo Hrvatske. No, pitanje je hoće li se uopće održati.
Jedno vrijeme sigurno će još ostati u Zagrebu.
– Imam ponudu iz Berlina. Ondje bih imala odlične uvjete, bila bih zaposlena u njihovoj vojsci. Imala bih plaćen stan. Ali, to još može pričekati. Voljela bih da se sljedeće godine održe Igre – rekla je Amina.
Mnogi će je povezati s ocem Seadom koji je bio nogometaš Veleža. Kajtaz je odigrao dosta velikih utakmica za “rođene”, a jedna od najboljih je ona u finalu Kupa Jugoslavije 1986. godine, kada je Velež pobijedio zagrebački Dinamo s 3:1. Odigrao je i jednu utakmicu za “A” reprezentaciju bivše Jugoslavije, 19. svibnja 1986. protiv Belgije (3:1) u Bruxellesu. Zbog ozljede okončao je karijeru nakon samo osam odigranih utakmica u Bundesligi.
– Pogledala sam samo jednu njegovu utakmicu na YouTubeu. Znam da je veliki prijatelj sa Semirom Tuceom koji trenutačno živi u Švicarskoj. Njih dvojica bila su ubojiti tandem napadača Veleža – rekla je 23-godišnja Amina kojoj se najviše dopala nagrada – trogodišnja stipendija visoke škole Aspira, smjer sportski menadžment.
