Nogometni svijet ostao je bez jednog velikog trenera, u Španjolskoj je preminuo Radomir Antić. Pustimo sad animozitete, nacionalosti, Antić je doista bio veliki trener koji je radio u puno španjolskih klubova.
Osim što je ušao u povijest kao trener koji je bio na klupi sva tri tamošnja velikana (Real Madrid, Barcelona i Atlético Madrid), vodio je i Real Zaragozu, Oviedo, Celtu, radio u dva kineska kluba te je prije odlaska u Kinu bio izbornik reprezentacije Srbije.
Kao igrač, nakon Slobode iz Užica igrao je u Partizanu, Fenerbahçeu, Real Zaragozi i Lutonu. U 72. godini preminuo je u Španjolskoj, a iz Atlético Madrida objavili su da uzrok smrti nije koronavirus.
Nije bio u godinama
Antić je u svojoj karijeri trenirao i nekoliko naših igrača u španjolskim klubovima. Roberta Prosinečkog zatekli smo u Turskoj gdje trenira Kayserispor. Nije se vratio u Zagreb, zbog koronavirusa ostao je tamo gdje mu je radno mjesto iako lopta i ondje miruje. Pretpostavio je da ga zovemo zbog Radomira Antića, njegova nekadašnjeg trenera koji je preminuo u Španjolskoj.
– Trenirao me i u Oviedu i u Real Madridu. A što mogu reći o čovjeku koji je trenirao sva tri španjolska velikana, Barcelonu, Real i Atlético, osim da je bio veliki trener, ‘frajer’ koji je znao svoj posao. Eto, otišao je, a nije bio u nekim godinama – javio se Prosinečki. Antića najviše pamti po danima u Oviedu u koji je otišao na posudbu iz Reala.
Nije tada razmišljao o Barceloni, želio je negdje igrati jer je Real uz njega imao još tri stranca, a samo su trojica tada mogla igrati.
– Najviše ga pamtim iz Ovieda, tamo sam se vratio u nogometni život, baš kod Antića.
Kakav je trener bio, je li bio čvrste ruke?
– Bio je, ali nije to tako važno. Kad treniraš klubove kakve je on trenirao, naravno da imaš i čvrstu ruku, ali prije svega bio je veliki taktičar, volio je taktičku disciplinu, puno je radio na taktici – prisjeća se Prosinečki koji je 1997. godine igrao za Dinamo u dvije utakmice osmine finala Kupa Uefe protiv Atlética koji je tada vodio Antić.
Bili su plavi blizu prolasku, u Maksimiru pred 40.000 gledatelja je bilo 1:1. Za Dinamo je pogodio Edin Mujčin već u drugoj minuti, izjednačio je Caminero u 61., a u uzvratu na Vicente Calderonu Caminero je zabio za 1:0 i prolazak Atlética.
– Kako se ne bih sjećao tih utakmica, bili smo blizu, ali Atlético je prošao. Puno je Antić velikih utakmica vodio, puno toga napravio u svojoj karijeri. Evo čitam španjolsku Marcu, posvetili su mu naslovnicu s riječima ‘Volimo te’. I jako ga vole, u puno španjolskih klubova je radio, a najviše ga cijene u Atléticu s kojim je osvojio prvenstvo i kup. Pa i reprezentaciju Srbije je odveo na Svjetsko prvenstvo – pričao nam je Prosinečki.
U Srbiji su ga navijači cijenili, ali ga nogometne strukture baš i nisu obožavale zbog autoriteta te zbog toga što se na njega nije moglo utjecati. Još je dulje s Antićem radio Nikola Jerkan, također u Oviedu.
– Bili smo dvije i pol godine zajedno u Atléticu, u tom razdoblju Oviedo je igrao baš dobar, atraktivan nogomet. Ne zato što sam ja bio tamo, ali imali smo baš dobre igrače, u isto vrijeme tamo smo bili Prosinečki, Janko Janković i ja, jedno vrijeme i Nenad Gračan – javio se Jerkan iz Španjolske koja se također bori s opakom epidemijom koronavirusa, pa ni suradnik hrvatskog izbornika Zlatka Dalića ne izlazi ako baš ne mora. Zanimljivo je da je srpski trener u ta turobna vremena prvog dijela 90-ih imao četiri igrača iz Hrvatske.
– Neke od nas tamo je zatekao kad je došao, poslije je doveo Jokanovića iz Partizana tako da nas je bilo dosta s ovih naših područja, a doveo je i neke svoje pomoćnike u Oviedo i poslije u Atlético. No Antićeva odlika bila je to što je, za razliku od drugih, pa i mnogih današnjih trenera, davao priliku mladim igračima. S druge je strane bio dosta strog, čvrste ruke, no kao trener i igrač on i ja imali smo prilično dobar, vrlo korektan odnos – prisjetio je Jerkan i naglasio da Antiću španjolski mediji posvećuju mnogo prostora. Izašao je jučer gotovo na svim naslovnicama tamošnjih sportskih dnevnika.
– Bio je veliki trener, mislim da nitko nikad nije trenirao sva tri španjolska velikana, a navijači Atlética pamtit će ga zauvijek, napravio je čudo kad je osvojio prvenstvo i kup. I danas svi o njemu govore samo lijepim riječima – kazao nam je Jerkan.
Kraće je s Antićem radio Nenad Gračan, ali ostao mu je u jako dobrom sjećanju.
– Godinu i pol bili smo zajedno u Oviedu, imali smo korektne odnose, a kao trener je bio izuzetno sustavan. Znao je točno što želi i od njega se moglo učiti. Našli smo se jednom na večeri i razgovarali o trenerskom poslu, o mladima i starima – priča nam Gračan koji je u Antiću vidio avangardnog trenera. Volio igru preko bokova
– Bila su to druga vremena, nije bilo toliko pomoćnika, kondicijskih trenera, nije bilo laptopa i kompjutora pa su se treneri snalazili kako su znali. On je imao neke ideje. Iako je kao igrač bio stoper, puno je polagao na igru preko bokova, na zadnjeg veznog, želio je brzu igru i na tome je puno radio, stvarao automatizme. No njegovi treninzi snage bili su strašno teški. Da danas igračima daš takav trening, ne bi ni izašli iz svlačionice – veli Gračan koji ističe trofeje s Atléticom kao najveće Antićeve dosege.
– Danas je to drukčije, Atlético je veliki klub i nije neko čudo ako osvoji naslov prvaka u konkurenciji s Barcelonom i Realom. U to vrijeme razlika između Reala i Barce u odnosu na ostale klubove bila je puno veća. Zato je taj uspjeh bio čudesan i zato će ga u Atléticu uvijek pamtiti – zaključio je priču o Antiću Nenad Gračan.
