U uglednom znanstvenom mediju Nature objavljen je rad pod nazivom “Genetic mechanisms of critical illness in COVID-19”, u kojem se odgovara na ključno pitanje – koji geni utječu na pojavnost teških oblika COVID-19. Ovo bi mogao biti jedan od ključnih znanstvenih radova u borbi protiv bolesti koja je paralizirala svijet, a u njegovoj je izradi sudjelovala i jedna hrvatska znanstvenica, molekularna biologinja dr. sc. Lucija Klarić sa Sveučilišta u Edinburghu. Izradu rada predvodili su ugledni znanstvenici James Wilson i J. Kenneth Baillie.
Gen povezan s fibrozom
U ovom radu otkriva se kojih to pet gena utječe na pojavnost težih oblika COVID-19, a o mogućnostima koje ova saznanja nude razgovarali smo s dr. Lucijom Klarić. – Istraživali smo postoji li genetska predispozicija za teži oblik COVID-19. Obuhvaćeno je 2244 pacijenta iz 208 medicinskih jedinica širom Velike Britanije. Uspoređivali smo njihov DNK s DNK-om 10.000 osoba iz opće populacije. Provjeravali smo pet milijuna pozicija našeg DNK, jer on se sastoji od nukleotida, kojih ima četiri različita tipa, a zbog jednostavnosti označeni su slovima T (timin), C (citozin), A (adenin) i G (gvanin). Provjeravali smo imaju li ljudi koji su oboljeli od težeg oblika bolesti na ovih pet milijuna pozicija češće određeno slovo u usporedbi s ostatkom populacije. Tako smo prepoznali pet gena za koje smo zaključili da su povezani s težim oblikom COVID-19. Riječ je o cjelogenomskoj studiji asocijacije, a dobre su jer, kada se u njih kreće, nemamo nikakvu pretpostavku o mehanizmu koji se krije iza bolesti, nego pokušavamo saznati koji su dijelovi mehanizma aktivirani. Svi ti geni koje smo pronašli povezani su imunološkim odgovorom na viruse ili je, primjerice, isti gen bio povezan s plućnom fibrozom – objašnjava dr. Klarić. Prepoznati su geni vezani za različite dijelove našeg imunosnog sustava pa bi tako neki od njih vjerojatno bili aktivni i u slučaju zaraze nekim drugim virusom.
– S plućnom fibrozom povezan je DPP9, ostali nisu bili povezani s drugim virusima, ali jesu s odgovorom na virusne infekcije. Tako su tu dva mehanizma, dva od ovih pet gena vezana su za ranu fazu odgovora na viruse, dakle interferoni, koji aktiviraju primarni imunosni odgovor te RNaza ili ribonukleaza, enzim koji degradira viruse pri replikaciji, specifično RNK viruse, što koronavirus jest. To su neki osnovni mehanizmi odgovora na viruse, a potencijalno bi bili vezani i za druge viruse. Ostala tri prepoznata gena vezana su za kasni odgovor, onu snažnu imunosnu reakciju koja dovodi do oštećenja pluća – obja snila je naša znanstvenica. Jasno je što bi ovakvo istraživanje moglo postići, a to je terapija za teški oblik COVID-19.
Kraća klinička istraživanja
– Nadamo se da će naše istraživanje dovesti do efikasne terapije za COVID-19, iako se nadamo da će se dovoljno ljudi procijepiti pa neće više ni biti težih oblika bolesti. No do tada potrebne su nove terapije, a zasad imamo samo kortikosteroid deksametazon. Velika je prednost tih lijekova što znamo da su sigurni pa su i klinička istraživanja puno kraća, odnosno odmah mogu u primjenu. Pokazalo se da lijekovi koji imaju genetsku predispoziciju, gdje se zna genetski mehanizam koji oni ciljaju, imaju dva puta veću vjerojatnost uspjeha od drugih lijekova. Postoji dobra šansa da neki od ovih gena postanu i novi lijek za COVID-19. Radi se na dva lijeka koja imaju dobre šanse da postanu lijekovi za teže oblike ove bolesti – kaže dr. Klarić. Moguće je da interesa već ima, dr. J. Kenneth Baillie vodio je već neke razgovore, predstavio rad nizu komisija pa bi moglo uslijediti još istraživanja na temelju ovog rada. Inače, dr. Lucija Klarić završila je molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, specijalizirala je računalnu biologiju. Kasnije je radila i u Genosu poznatog molekularnog biologa prof. dr. sc. Gordana Lauca.
– Lucija Klarić dio našeg tima bila je sve donedavno, kada je odlučila potpuno prijeći na Sveučilište u Edinburghu, a i sada blisko surađujemo na nekim projektima. Početkom godine objavljen je naš zajednički rad u časopisu Science Advances, u kojem smo pokazali da je glikozilacija imunoglobulina regulirana vrlo kompleksnom mrežom gena, koji su istodobno poznati faktori rizika za više različitih autoimunih i upalnih bolesti. Ovaj upravo objavljeni rad u časopisu Nature zapravo je rad istoga tipa, s time što je svojstvo za koje su traženi faktori rizika bio teški oblik COVID-19, a ne glikani – rekao je prof. Lauc.
