Sezona je negdje već u punom jeku, a dok se neki radnici suočavaju s odličnim uvjetima rada, drugi se osjećaju poniženu i podcjenjeno. Mnogi čitatelji ostavili su brojne komentare ispod našeg članka: `Zvali smo oglase za sobaricu: 'Osam sati rada? Slobodan dan? E, niste vi za taj posao'.
Jedan komentator napisao poručio je drugim čitateljima: Što se čudite, pa to je čista istina o sezonskom zapošljavaju na Jadranu. A ono kukanje i plakanje o tome kako nema radnika i kako nitko neće raditi neka si okače o rep. Moj frend kuhar išao raditi sezonu, gazda mu osigurao smještaj u šatoru i tuširanje na plaži... Vjerujte mi da i toga ima."
Složili su se naši čitatelji da dosta poslodavaca koji zapošljavaju sezonske radnike, ne poštuju zakon, kako je napisao jedan komentator, "koji je vrlo jasan o radnom vremenu, odmoru između smjena, preraspodjeli radnog vremena, slobodnim danima, prekovremenim satima itd... i onda se čude što neće nitko da radi.
Najgore od svega što država ignorira njihovo protuzakonito ponašanje i ne samo to nego ih i podupire u tome, uvozom novih robova! Znači našem poslodavcu koji ima potrebu skoro 24 sata dnevno za radnom snagom nebi palo na pamet da zaposli 3 radnika da odrade po osam sati nego očekuje da to odradi samo jedan radnik za 4000kn?! Mi smo fakat cirkus od države, čemu onda zakoni, propisi? Nikad od nas ništa!!"
Tvrde mnogi i da nije u redu od radnika očekivati da bude "24 sata na raspolaganju za 4000 kuna".
Neki su se pozvali na nezakonitost uskraćivanja prava na slobodan radni dan i savjetovali one radnike koji doživljavaju takvu nepravdu da pravdu potraže pravnim putem. Jedan je čitatelj napisao kako nema niti jedan dan radnog staža u Hrvatskoj jer radi u već 20 godina hotelima u Njemačkoj. Tvrdi kak omu je to najbolja odluka u životu".
Poručuje kako poslodavci na obali nisu poslodavci već robovlasnici koji traže robove, a ne radnike, oštar je bio jedan naš čitatelj.
"Pa da umirem od gladi, kod takvih bahatih “poslodavaca” ne bi radio ni za 20 tisuća kuna neto mjesečno, smješten pored ručnika sa jednom nepoznatom osobom uz jedan dnevni obrok i bez slobodnog dana. I onda se čudite, da ne možete naći djelatnike. Eto, zato ljudi odlaze u Njemačku, gdje se strogo pazi na zakonska prava radnika. Njemački zakon zabranjuje(!) dnevni rad duži od deset sati i propisuje minimalno jedan slobodan dan u tjednu, a kroz godinu minimalno četiri tjedna godišnjeg odmora, dakle sezonac koji radi tri mjeseca, u Njemačkoj zakonski ima tjedan dana godišnjeg! Jedino što je u Njemačkoj nepoznato su prijevoz i hrana na trošak poslodavca. Poslodavac nudi radno mjesto u zakonskim okvirima, a sve ostalo je privatna stvar djelatnika."
"Jadno i bijedno, zelimo da svijet dođe k nama danas i sutra opet ponovno? Tko je uopće provjerio temelje za uvoz radne snage? Ljudima ne žele osigurati mogućnost za pristojan život, a sobarica je svakako važna osoba za zadovoljstvo smještajem. Jedno noćenje im je od 70,00 do 120,00 € po apartmanu, a sobarica nema pravo za mjesec dana neprekidnog rada uz sve dodatne okolnosti zaraditi 3.000,00 € bruto. Pa što se onda čude da nema radne snage pa kako bi je i bilo kad maksimalno iskorištavaju radnike. Oni koji se bave turizmom i razumiju o čemu govorim onda znaju da bez čvrstih temelja u zadovoljstvu radnika nema stabilne budućnosti."
Ipak, ne smatraju svi naši čitatelji da je riječ o iskorištavanju sezonskih radnika, neki smatraju da uz besplatan smještaj i hranu, radnik na obali tijekom turističke sezone ima dobre uvjete. Inače, tvrdi, posao sobarice, o kojem je bilo riječ u članku, je inače podcjenjen i u drugim zemljama, ne samo kod nas, navodi.
