Razočaranje pa i ljutnju politikom Europske unije unije prema Zapadnom Balkanu na početku pandemije koronavirusa, zagrebački summit i njegova završna deklaracija samo su djelomično ublažili. Naravno, svi su zapazili kako se u završnom dokumentu nigdje izrjekom ne spominje proširenje, već se „samo“ govori o potvrđivanju europske perspektive Zapadnog Balkana. To je posebno razočaranje za Sjevernu Makedoniju i Albaniju koje su priželjkivale datum pristupnih pregovora.
U BiH tinja nada
Ipak, poruke ohrabrenja čelnika EU, a posebno obećana izdašna financijska pomoć za borbu s posljedicama pandemije, dovoljan su razlog da euroskeptični glasovi u regiji, barem privremeno utihnu. A do prije samo nekoliko tjedana prema EU su iz prijestolnica regije, stizale samo kritike. Balkanske zemlje nisu skrivale razočaranje izostankom europske pomoći u prvim tjednima borbe s pandemijom. Dok se EU organizirala i ponudila pomoć svom susjedstvu, na aerodrome uveliko su već pristizali zrakoplovi s medicinskom opremom iz Kine, Rusije, Turske i drugih zemalja.
Posebno je negativno odjeknula zabrana izvoza medicinske i zaštitne opreme iz EU, koja je kasnije ublažena. Međutim, pomoć koja je u međuvremenu stigla te obećane 3,3 milijarde eura bespovratnih sredstava i povoljnih zajmova, povratili su bar u određenoj mjeri ugled EU na Balkanu. Sve ovo daleko je od očekivanja koja su BiH i druge zemlje imali od hrvatskog predsjedanja Vijećem EU. Očekivalo se da ovo šestomjesečno razdoblje bude obilježeno temom proširenja, jer je upravo Hrvatska najzainteresiranija članica kada je taj proces u pitanju. Tako su i očekivanja od summita bila znatno drugačija. No, pandemija koronavirusa učinila je svoje pa su i reakcije na rezultate summita, u cjelini, prilično hladne.
U BiH se nadaju da bi ova zemlja do kraja godine, ako ne već u lipnju, mogla dobiti kandidacijski status. No, svjesni su i u BiH kako je to više od njih samih, nego do EU, jer BiH još nije ništa uradila na provedbi 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Europske komisije. Za Crnu Goru i Srbiju važno je da se nastavi pregovarački proces, a beogradski mediji primjećuju kako su i lideri EU, poput njemačke kancelarke Angele Merkel, većinu obraćanja posvetili pitanju dijaloga Beograda i Prištine kao ključnom procesu u regiji. Zemlja koja je najdalje od članstva u EU, Kosovo, u prvi plan stavlja neka druga pitanja, a ne samo pridruživanje Uniji. Kosovski predsjednik Hashim Thachi tako ističe značaj nastavka dijaloga Beograda i Prištine, ali „uz američko liderstvo i u koordinaciji s EU“. On, kao i drugi kosovski političari i javnost, više vjeruje SAD-u, a od lidera EU traže liberalizaciju viznog režima, jer odugovlačenje tog procesa, kako kažu, smanjuje povjerenje Kosova u donošenje odluka u Bruxellesu. No, ni Kosovo, kao ni ostale zemlje regije u političkom smislu nisu dobile puno Zagrebačkom deklaracijom. No, dobra strana priče je snažna financijska injekcija koju EU daje ovoj regiji.
Summit u Zagrebu, ono što se u žargonu zove “flagship event”, središnji događaj predsjedanja, okljaštren na video konferenciju zbog epidemije, zapravo je bio duboko podrivajući glavnom sentimentu većine članica EU oko proširenja. Kako bi se u ovom trenutku uopće dovuklo šefove država i vlada za zajednički stol s državama Zapadnog Balkana, moralo se pristati na tipične bruxelleske kompromise. Zbog Španjolske i odnosa prema Kosovu, države nama istočne regije nisu se spominjale imenom, pa je tako premijer Pedro Sánchez ipak nazočio summitu, a nije, kao njegov prethodnik, prije dvije godine u Sofiji pohodio svečanu večeru, ali ispario s glavnog događaja. Zbog Francuske i Nizozemske te Danske, država koje padaju u nesvijest kad se spomene proširenje, izbjegava se ta formulacija koju je zamijenila “europska perspektiva”. Slučajno ili ne, premijer Nizozemske i njegova kolegica iz Belgije izbjegli su summit, opravdavajući se konferencijama za medije o popuštanju mjera oko koronakrize, te su prenijele ovlasti na Luksemburg. Dodatni problem pri pripremi summita bila je i činjenica da normalne pripremne diplomatske aktivnosti nisu bile moguće - nije bilo putovanja i razgovora oči u oči s akterima, kako se to obično čini. No unatoč svim tim restrikcijama i kompromisima, premijer Andrej Plenković izašao je pred novinare i jedini izrekao najjasnije ono što su obje strane - i EU i države Zapadnog Balkana - trebale čuti. Plenkovićeva ključna poruka državama Zapadnog Balkana bila puno jasnija i izravnija od deklaracije: “Tu smo. Uz vas smo. Nismo vas zaboravili”.
– Ovo u biti i jest summit o proširenju, osobito u svjetlu političke odluke prije dva mjeseca o otvaranju pregovora s još dvije zemlje (Sjevernom Makedonijom i Albanijom), dvije već pregovaraju nekoliko godina, a dvije bi to htjele u budućnosti. Ima zemalja kojima ta riječ ne sjeda najbolje u ušima iz niza razloga, ali ono što su činjenice, su činjenice – kazao je Plenković, skrećući pritom pozornost na još jedan podatak, otvaranje pregovora koje se zbilo prvenstveno zbog hrvatskog političkog i diplomatskog angažmana, a koji je ispao iz deklaracije.
Zemljopisno su u EU
Druga važna točka Plenkovićeva govora ticala se država Zapadnog Balkana i bila je poruka koju Unija treba shvatiti. – Ove su zemlje na neki način okružene Europskom unijom. Gledajući zemljopisno, one nemaju kamo ići – istaknuo je. Apetita za proširenje nema - nema određenih datuma, iako se špekulira da bi pregovori sa S. Makedonijom i Albanijom mogli dobiti datum u lipnju ili srpnju, no to nije čudno, jer je i Hrvatska predugo bila u čekaonici koja i kod najvećih EU entuzijasta izaziva frustraciju koja se, pogotovo u ovoj situaciji, može pretvoriti u pokušaj oformljavanja veza s trećim državama. Ali u nekim državama Balkana nema ni apetita za nužne reforme. Možda sama deklaracija iz Zagreba nije ispunila očekivanja država Zapadnog Balkana, ali i ona, i činjenica da je u ovakvoj političkoj i zdravstvenoj situaciji, Hrvatska nametnula tu temu, da je skupila EU čelnike oko te teme te da je već odblokirala početak pregovora za dvije države, već sad predstavlja značajnu ostavštinu predsjedanja, veću nego su ostavila mnoga druga predsjedanja.
