Njemački kancelar Olaf Scholz objavio je jučer kako se tek sagrađeni ruski plinovod za Europu Sjeverni tok 2 neće otvarati. Odnosno zatražio je zaustavljanje procesa njegova certificiranja.
– Zaustavljanje certifikacije nužan je administrativni korak bez kojega nema otvaranja Sjevernog toka 2 - rekao je najavljujući i druge mjere prema Rusiji.
Medvedev prijeti
Iako Njemačka tvrdi da ima dovoljno plina, u ovakvom je razvoju situacije teško očekivati najavljeni ritam energetske tranzicije, a također znači i udaljenje Njemačke i Rusije nakon višedesetljetnog približavanja. Isto je to tako i ispunjenje strateškog američkog cilja, udaljenje Rusije i Njemačke na ovaj se način ostvaruje i gospodarski, pri čemu se Nijemce okreće prema alternativama, kao što je ukapljeni prirodni plin čiji je najveći proizvođač sada upravo SAD. Jedina sretna okolnost u cijeloj ovoj priči koja je neraskidivo vezana za plin je činjenica da je zima polako na izmaku, pa se tako smanjuju i potrebe za plinom u kućanstvima. No, i dalje ostaje industrija kojoj je on itekako potreban, a već s tako visokom cijenom bitno poskupljuje niz proizvoda ili se komplicira njihova proizvodnja. Zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Rusije i bivši predsjednik Dmitrij Medvedev na Twitteru je najavio dvaput višu cijenu plina za Europu. "Njemački kancelar Olaf Scholz izdao je nalog za zaustavljanje procesa certificiranja plinovoda Sjeverni tok 2. Dobro. Dobrodošli u vrli novi svijet u kojem će Europljani vrlo brzo plaćati 2000 eura za 1000 kubičnih metara prirodnog plina", napisao je Medvedev. Sada cijena kubika plina doseže do tisuću eura.
Svakako se iz cijele perspektive ne smije izostaviti ni naftu koja je nakon ruske akcije jučer dosegla gotovo 100 dolara za barel što je najviša razina od 2014. Europa osim 40 posto svojih potreba za plinom od Rusije namiruje i 25 posto potreba za naftom. Naftni konzultant Davor Štern prije problema poskupljenja plina vidi mogućnost ograničenja njegove dostupnosti. - Pitanje je hoće li plina uopće i biti. Jer ako se ispune američke prijetnje sankcijama pa se Rusiju isključi iz sustava međunarodnog platnog prometa SWIFT i ostalih instrumenata, onda i da Rusi ne zatvore plin, ne bismo ga mogli platiti. I cijela Europa, dakako, i plin i naftu. Riječ je o vrlo dubokim prijetnjama, ali istodobno i o neodrživim sankcijama. No, Rusija može plin i naftu prodavati i Kini - analizira Štern. No, ne gleda na situaciju ipak toliko dramatično.
- Očito nije najljepše proglašavati nečije regije autonomnima ili ih priznavati, no za mene to na neki način ne isključuje mogućnost federalizacije Ukrajine. Te dvije novoosnovane teritorijalne zajednice uvijek mogu biti i federalne jedinice Ukrajine. U svemu tome najviše me čudi izostavljanje Ujedinjenih naroda. Bilo kakve sankcije morale bi biti temeljene na rezolucijama UN-a, no kako Amerikanci znaju da bi to teško prošlo kod članica Vijeća sigurnosti, idu na jednostrano proglašenje - govori naftni konzultant s kojim smo prokomentirali i činjenicu da je najveći izvoznik nafte u SAD upravo Rusija.
- I zato je vrlo upitno uvođenje sankcija u obliku isključivanja iz međunarodnog platnog prometa. To jest moguće, i to vrlo brzo, no isto je i neodrživo. Ali, u svakom slučaju su se Rusi već i na to pripremili s obzirom na trajanje tih prijetnji već godinu dana. S Kinom, recimo, mogu imati i bilateralni platni odnos. Ali, u tom slučaju nakon kraja ovih napetosti međunarodno priznato sredstvo plaćanja energenata neće više biti dolar nego jen ili rubalj, možda i nešto treće - kazao je Štern. Najvećim se gubitnikom sada ipak čini Njemačka. Pitanje je hoće li imati dovoljno plina za najavljenu energetsku tranziciju. - Priča s tranzicijom je ionako prenapuhana, praktično neizvediva jer se stalno otvaraju nova pitanja oko baterija, oko stvarne iskoristivosti energije vjetra, Sunčeve energije, pa su u Španjolskoj ljudi čak i izgubili novac na takvom ulaganju. Još smo za to nespremni, daleko su i fuzija i vodik, mogućnosti skladištenja još su male. U najavljenom ritmu to je neizvedivo - upozorava Štern.
Gdje je tu Hrvatska?
Gdje je u ovoj priči o ruskom plinu Hrvatska? - Ruski plin dobivamo preko ugovornog partnera Gazproma, a to je PPD. No, vratimo se na EU. Ako je Viktor Orbán samostalno otišao u Rusiju i dogovorio desetogodišnju opskrbu po vrlo povoljnim cijenama za Mađarsku, a Europa na to uopće ne reagira, onda je pitanje čemu EU uopće služi. Kome bi u Europi smetalo da se EU dogovori na isti način? Onda se ovo ne bi događalo. Kod dugoročnih ugovora točno se zna koliko bi plin koštao na dulji period. Ovako, ako plina uopće bude, sasvim sigurno neće biti jeftiniji, ako se uvedu najavljene sankcije mogla bi prestati i mogućnost kupnje - zaključuje Davor Štern.
