Maksimalan zakonski dopušten dug SAD-a je već probijen i dodatno zaduživanje trenutno nije moguće. Provode se izvanredne mjere servisiranja dugova da bi se izbjeglo bankrot, ali istječu početkom sljedećeg mjeseca, tj. mogu se produžiti maksimalno do 5. lipnja ove godine, piše Branimir Perković u kolumni za Index.hr.
Plafon duga je dosegnut još 19. siječnja, nakon čega su se automatski aktivirale mjere Treasury Departmenta (američka verzija ministarstva financija) kako bi SAD nastavio plaćati dugove i izbjegao tehnički bankrot.
Sadašnji limit iznosi 31.4 bilijuna dolara, a da bi se mogli nastaviti servisirati dugovi, potrebno ga je podići. "S dužnim poštovanjem pozivam Kongres da odmah djeluje kako bi zaštitio puno povjerenje u Sjedinjene Države", napisala je ministrica financija Janet Yellen u pismu predsjedniku Zastupničkog doma Kongresa još 13. siječnja, kada je upozorila na skoro dostizanje limita javnog duga.
Gledajući cjelokupni proračun, manjak u njemu je 2022. iznosio 1.4 bilijuna dolara ili 5.5 posto BDP-a. To je skoro 2 postotna boda više od prosjeka prethodnih 50 godina. Zadnja godina u kojoj je ostvaren suficit bila je 2001., ali je većinu godina od kraja Drugog svjetskog rata SAD ustvari funkcionirao s deficitom proračuna, sa svega nekoliko godina suficita. Rekordni deficit je ostvaren u pandemijskoj 2020., čak 15 posto BDP-a.
Što je ograničenje duga SAD-a?
Ograničenje duga je gornja granica ukupnog iznosa novca koji je u SAD-u zakonski dopušteno posuditi za financiranje države i servisiranje starih dugova. Kako SAD u velikoj većini godina troši više novca nego što ima prihoda državnog proračuna, dug se akumulira i stalno raste.
Zbog toga se ograničenja stalno probijaju, pa se mora mijenjati zakon kojim se postavlja ograničenje na dug. Taj zakon mora biti odobren u Kongresu, koji se sastoji od dva tijela, Zastupničkog doma i Senata. Oba moraju odobriti novi rast ograničenja duga.
Ako u jednom od ta dva tijela većinu ima stranka koja nema većinu u drugome te iz nje ne dolazi predsjednik, praksa je da se ulazi u pregovore oko budućih proračunskih politika i "slabija" stranka većinom traži određene ustupke prema svojim politikama.
Trenutni spor se vodi zbog toga što predsjednik Joe Biden i Demokratska stranka mjesecima odbijaju pregovarati s Republikanskom strankom oko implementacije politika koje druga stranka traži da bi se izglasao novi zakon o podizanju ograničenja duga u tijelu Kongresa koje kontroliraju republikanci, Zastupničkom domu.
Treba napomenuti da rast gornje granice duga ne znači preuzimanje novih troškova, samo omogućava financiranje starih troškova i dugova koji su već preuzeti. Svi troškovi koji će se platiti novim rastom duga su već izglasani u Kongresu.
Borbe oko ograničenja duga nisu novost
Od 1960. je SAD povećao ograničenje duga 78 puta, 49 puta kada su predsjednici bili republikanci i 29 puta kada su bili demokrati. Običaj je da se približavanje takvoj situaciji iskoristi za svojevrsno političko ucjenjivanje i da stranka koja nije na vlasti traži ustupke za izglasavanje novog rasta ograničenja duga.
Donald Trump je pozvao republikance na "čvrstu borbu" oko pregovora iako je 2019. pred TV kamerama izjavio: "Ne mogu zamisliti da bi netko koristio ograničenje duga kao polugu u pregovorima." Dodao je kako se radi o "svetom elementu" njihove zemlje.
Te je godine također podignuta gornja granica duga. Vodili su se pregovori između dvije stranke i sve je prošlo relativno stabilno. Pregovori su trajali mjesecima, ali je pobijedio kompromis, a obje političke strane su mogle tvrditi svojim biračima da su dobile dio onoga što su tražile. Tadašnji dosegnuti iznos duga je iznosio 22 bilijuna dolara, piše u kolumni Index.hr-a.
"Ako se limit duga ne poveća, posljedice će biti katastrofalne"
Prošla su četiri mjeseca, rok kada prestaju automatski aktivirane mjere ministarstva financija je za manje od mjesec dana, ali političari u SAD-u nisu napravili praktički nikakve pomake da riješe krizu. Točnije, nisu podigli gornji limit duga.
"Posao Kongresa je da to učini. Ako oni to ne uspiju, imat ćemo ekonomsku i financijsku katastrofu za koju ćemo biti sami krivi", rekla je Yellen u intervjuu za ABC News. Napomenula je da se pregovori ne bi trebali odvijati "s pištoljem uperenim u glavu američkog naroda".
Ako se ne poveća gornja granica duga, Treasury Department (ministarstvo financija) će u jednom trenutku ostati bez sredstava za plaćanje obaveza države. Praktički bi to značilo da SAD ne može platiti sve račune koji određeni dan dolaze na naplatu.
To može biti dug po kuponskim isplatama na državne obveznice, mirovine (social security), zdravstveno osiguranje (Medicare) i druge troškove.
Posljedice takvog događaja je nemoguće predvidjeti s obzirom na to da SAD nikada u povijesti nije prestao plaćati svoje obaveze, ali je sigurno da bi bile izrazito destruktivne po gospodarstvo SAD-a, a time i ostatak svijeta.
Agencije za procjenu kreditnog rizika bi brzo reagirale i srušile trenutni savršeni kreditni rejting. Teško je znati na koju razinu, ali vjerojatno na status kreditnog razreda djelomičnog neizvršavanja obveza, što je niže od kreditnog rejtinga "smeća".
Gubitak povjerenja bi se dramatično odrazio na troškove zaduživanja, prvo države, a onda kompanija i kućanstava. Analize ekonomista pokazuju da bi naglo nestala desetina ukupne ekonomske aktivnosti u SAD-u, tri milijuna ljudi bi ostalo bez posla, a sami rast kamata bi povećao javni dug za 850 milijardi dolara.
Povjerenje u američki dolar, valutu u kojoj se najviše trguje na svijetu i u kojoj središnje banke drugih država imaju najviše inozemnih rezervi, bilo bi ozbiljno narušeno, piše Index.hr.
Koliko je SAD zadužen?
Problem nije u tome da SAD ne može plaćati svoje dugove. Procjenjuje se da će neto isplate kamata na dug ove godine iznositi 395.5 milijardi dolara, što čini 6.8 posto svih troškova federalnog proračuna SAD-a, prema podacima ureda za federalni proračun.
Povijesno gledano, to nije najveći godišnji trošak javnog duga SAD-a. Druge polovice 90-ih je u tu svrhu bilo trošeno preko 400 milijardi dolara godišnje. Ni relativno se ne radi o povijesno velikom iznosu jer je 50-ih, 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća na trošak otplate duga odlazilo između 7 i 8 posto federalnog proračuna, a 80-ih i 90-ih između 13 i 15 posto.
Ne radi se čak ni o najvećem pojedinačnom trošku. Trećina troškova se odnosi na mirovine (social security) i socijalne programe (income security), četvrtina na troškove zdravstvenog sustava (što uključuje Medicare) te po desetina na obrazovanje i obranu.
Udio troškova otplate duga u federalnom proračunu SAD-a pada od sredine 90-ih, kada je 15 posto proračuna trošeno s tom namjenom. Iako se od tada ukupni dug povećavao, pad kamatnih stopa je doveo do jeftinije otplate (kamate su cijena zaduživanja). Primjerice, 1988. su kamate na zaduživanje iznosile 8.8 posto, a 2021. samo 1.6 posto.
Dug SAD-a kontinuirano raste iako ga se lakše otplaćuje nego prije
Navedeni podaci sugeriraju da SAD danas lakše vraća dug nego u prošlosti iako je u apsolutnom iznosu zaduženiji. Nije bitan samo iznos duga nego i njegova cijena te koliko država mora godišnje potrošiti u odnosu na prihode da bi platila dug. Po tom pitanju je situacija bolja nego u prošlosti.
Ipak, činjenica je da danas SAD duguje više nego na kraju 2. svjetskog rata. Čak ni tada dug nije prelazio 100 posto godišnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP), a danas je udio javnog duga u BDP-u iznad 120 posto.
Stvarna situacija je nešto bolja. U mjesečnom izvješću ministarstva financija SAD-a objavljenom 30. travnja ove godine navodi se kako je 6.8 bilijuna dolara, od ukupno 31.4 bilijuna, unutardržavni dug.
To znači da se četvrtina javnog duga ustvari odnosi na iznos koji jedna grana vlasti u SAD-u duguje drugoj grani vlasti. To je dug države samoj sebi, samo što dijelovi državnog aparata duguju drugima. Dio toga su dugovi prema javnom mirovinskom osiguranju, koje godinama bilježi više uplata nego isplata, a po zakonu mora viškove uložiti u vrijednosne papire ministarstva financija.
Biden odbija pregovarati oko podizanja ograničenja duga
Predsjednik Biden odbija pregovarati oko podizanja ograničenja duga jer se radi o tehničkoj stvari oko koje se ne uvode nikakvi novi troškovi. Podizanje granice je isključivo namijenjeno financiranju starih dugova, preuzetih obaveza i troškova već izglasanih zakona.
Pregovori o troškovima države dolaze u rujnu ove godine. Biden je nekoliko puta javno rekao da je voljan pregovarati oko troškova financiranja države, ali ne i oko podizanja ograničenja duga. Zadnji takvi pregovori su održani krajem 2022. i nije bilo većih problema.
Zakonom o financiranju državnih institucija se omogućuje financiranje svih državnih institucija i vojske, kao i neki drugi troškovi. Od 22. prosinca 2018. do 25. siječnja 2019. je upravo pregovor oko financiranja države doveo do jednog od najdužih prestanaka rada državnih institucija u povijesti SAD-a.
Tada je financiranje državnih institucija blokirao Trump jer predloženim zakonom nije bilo predviđeno financiranje zida na granici između SAD-a i Meksika. Kada je postalo jasno kako je stopiranje rada državnih institucija nepopularno među glasačima, Trump je ipak popustio i potpisao zakon o financiranju rada.
Nije dobro vrijeme za igru kukavice oko jako rizičnog pitanja
S obzirom na rast javnog duga SAD-a, posebno za vrijeme i nakon pandemije, jasno je da će se morati provesti određene mjere smanjivanja troškova. Predstavnički dom Kongresa, koji kontroliraju republikanci, već je izglasao novi zakon kojim bi se povećala gornja granica duga za 1.5 bilijuna dolara, ali u njemu se traže oštri rezovi državne potrošnje.
Biden je zaprijetio da će staviti veto na taj zakon, čak i ako bude potvrđen u Senatu (što je mala vjerojatnost jer ga kontroliraju demokrati).
Prema nekim analitičarima, Biden još uvijek može progurati novi zakon za rast ograničenja na dug pozivajući se na 14. amandman, članak 4 Ustava SAD-a, u kojem piše da se "valjanost javnog duga Sjedinjenih Država... neće dovoditi u pitanje".
Rok se bliži, a dvije strane nisu bliže dogovoru nego prije nekoliko mjeseci, kada je ministrica financija upozorila na dolazeći problem. Vodi se igra kukavice, a ne živimo u vremenima kada si takve stvari možemo priuštiti, stoji u kolumni Branimira Perkovića za Index.hr.
