Nije Ivanu Tomečaku prezime baš komplicirano, no trener Vahid Halilhodžić, nikako ne uspijeva pogoditi redoslijed slova, stalno govori Tomaček.
– Tako je kad god smo bili negdje vani, dok smo bili klinci, nitko mi prezime točno nije izgovarao, ali ne obazirem se – kaže Tomečak, koji se veseli što su problemi s potrbušnicom prošli.
– Možda još nisam u staroj, pravoj formi, no doći će i to, samo da ne dođe prekasno.
Danas bi trebao igrati protiv Bruggea.
– U Zagrebu su Belgijci pokazali da su opasni, dobri u svim linijama, iako mi se čini da im je obrana slabiji dio.
Dojam je da vam nedostaje malo hrabrosti.
– Možda mi nedostaje više samopouzdanja, shvaćam i sam da je tako.
Trener je plave opisao kao naivce, kaže da nedostaje više fakina.
– Slažem se, no možda je to nekakav strah od pogreške.
Tomečak je u zadnjoj minuti susreta s Bruggeom imao veliku priliku.
– Vidio sam i ja da svi jure, mogao sam opaliti "lažnjak", ali došao mi je igrač preblizu, tako da nisam ni "zacvikao", nisam napravio ništa. To je ta nesigurnost. Napredak je već što u toj utakmici nismo izgubili, mnogo je bilo sličnih koje smo izgubili.
Koliko vam odgovara što Vaha dosta rotira igrače?
– Dobro je to jer smo svježiji, možemo se nositi na tri fronte, a nema ozljeda, umora i prezasićenosti od lopte.
Kako se u svlačionici gleda na ovu europsku sezonu?
– Moramo prezimiti, i u svlačionici govorimo da tu šansu trebamo iskoristiti. Igramo dobro, uvijek nam se nešto trebalo poklopiti, a sad ovisimo samo o sebi. I svaki put kad istrčimo, svjesni smo da ćemo zabiti gol, svjesni smo snage. I kako utakmica odmiče, samopouzdanje nam raste. Imamo osjećaj moći.
Je li vam to trener donio?
– Donio nam je smirenost. A u svlačionici su sjajni odnosi. Svi dolazimo i više od sat vremena prije treninga, igramo u dvorani, možemo raditi što želimo, stalno se nešto događa. I sad smo puno više na stadionu, ondje često i ručamo, više smo zajedno, a to se pokazalo vrlo važnim.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
