Lokalni izbori prošli su, jedni su prošli dobro, drugi malo lošije, treći su se provukli kroz iglene uši, četvrti nisu bili prepoznati kod birača, a pete su malo previše prepoznali. Glasački listići pretvorili su se u lakmus papir političkih epruveta i retorti u Bosni i Hercegovini, vidjelo se kako tko gdje politički stoji.

Na državnoj i federalnoj razini i dalje zasjeli i oni koji ne pripadaju parlamentarnoj većini. Što nema nikakve veze s parlamentarnom demokracijom. Pa se saga oko nužne rekonstrukcije vlasti na federalnoj i državnoj razini u Bosni i Hercegovini nastavlja. Jer rekonstrukciji protive se oni koji ne djeluju konstruktivno. Neki i nekonstitutivno. Rekonstrukciji vlasti, koju nastoji provesti većina, protivi se manjina. Ne nacionalna, već politička.

Kažu da bi ovaj tjedan trebao biti presudan, ako opet neki ne presude drukčije. Puno toga znat će se danas.Bilo je nezgodnih prijepora na relaciji Dodik – Lagumdžija jer kod Mile nema mile-lale, a kod Zlatka cile-mile. No, došlo je do novih relacija, a reakcije vidjet će se već danas. Sve u svemu, opet će na kraju balade morati uslijediti logika kompromisa. Lideri se svako malo sretnu, a jesu li sretni zbog toga što se često sretnu, ostaje za vidjeti.

Ništa od tih sretanja dok ne sretnu se negdje na sredini. No, Bosna i Hercegovina toliko je komplicirana politička sredina da joj nema kraja. Ali ako se ipak nekako ne nađu na sredini, prijeti joj kraj.

Dodik je prije nekoliko dana ponovo rekao i ostao (politički) živ da se Federacija Bosne i Hercegovine treba raspasti kako bi se svi u Bosni i Hercegovini mogli “na neki način osloboditi“ te dodao da je Republika Srpska nakon Daytona izgubila 53 nadležnosti. Nitko nije (i)zbrojio koliko su nadležnosti izgubile federalne županije, daytonski jamci konstitutivnosti. A kažu da je Felix iz svemira, noseći Ramosovu loptu, vidio nepravdu koja se u Bosni i Hercegovini čini prema konstitutivnim Hrvatima.

Mostar grade, što ti rade?! Sud odluči da dosadašnji način izbora mostarske gradske vlasti nije po zakonu, a onda se nađe netko tko parafrazira Josipa Broza i kaže da je Mostar grad u kojem se ne smije držati zakona k’o pijan plota. A što se mota iza tog plota, vidjet ćemo.

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko kaže da se odluke suda svi moraju držati, a s nižih razina sude drukčije. Od strane HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. a razine Mostara upućena je promemorija veleposlanicima u Bosni i Hercegovini, u kojoj se naglašava ustavna jednakopravnost bosanskohercegovačkih konstitutivnih naroda i to da se mostarska gradska vlast treba birati kao i u ostalim gradovima u BiH.

Prije toga objavljen je i sadržaj promemorije biskupa dr. Ratka Perića, upućene dr. Ivi Josipoviću, u kojoj se hrvatskog predsjednika podsjeća na institucionaliziranu nepravdu što se čini njegovim sunarodnjacima u BiH.

Iz Hrvatske, Europe i svijeta stalno se ponavljaju riječi o nužnoj ravnopravnost bosanskohercegovačkih Hrvata, a na djelu ponavlja se nešto suprotno do toga. Pa sve sliči razgovoru političara s mještanima jednog otoka. Političar reče:

- Pobrinut ćemo se o tome da nitko od vas ne napusti ovaj otok!

- Zar ćete nam i trajekt ukinuti? – upita ga jedan od otočana.

A državu triju jednakopravnih naroda valjda konačno valja urediti na logičan način. No, i dalje uporno inzistira se na bosanskohercegovačkome trokutu koji treba imati samo dvije prave strane. Takav trokut onda nema ni jednog kuta, ali ni kvadrature. Već više od dva desetljeća Bosnom i Hercegovinom vozikaju se geometri političke strategije u luksuznim “mercedesima”, “BMW-ima“ i “audijima” u potrazi za izgubljenim vremenom, pravdom i logikom. A bh. narodima ostaje da se gorko šale na svoj račun i njihov žiro-račun. Pa pitaju kako Hercegovci zovu vlasnike “audija“.

- Gospodari prstenova!

- A kako ih onda zovu Bosanci? – slijedi novo pitanje.

- Ringe-ringe, raja!

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac