Nakon osam sati boravka u prostorijama SIPA-e, od uhićenja do puštanja na slobodu, visoki bošnjački dužnosnik, član SDA i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH Šemsudin Mehmedović u izjavi za medije poručio je: “Utakmica je tek počela...” Jedna od najvećih pravosudnih farsi do sada odigrana je upravo u ovom slučaju. Od toga da Tužiteljstvo nije dalo naredbu za uhićenje, do toga da nije odobrilo pretres stana Mehmedovića, što je inače praksa, pa do puštanja na slobodu unatoč, prema našim saznanjima, izvješću koje je dobilo na više od stotinu stranica u kojem su predočeni svi dokazi, dokumentirane sve izjave...
Dokazi protiv Mehmedovića
Naš izvor iz pravosuđa tvrdi da je dokaza dosta, no, pitanje je politike, odnosno dogovora tužitelja koliko će i vrijediti u slučaju Mehmedović. Otkrivamo dijelove izvješća, odnosno za što se točno terete Šemsudin Mehmedović, Sead Dizdarević, Amir Ahmić i Fadil Bašić. Šemsudin Mehmedović (1961.) u vrijeme izvršenja djela za koje je optužen, u razdoblju 1992. i 1993. bio je načelnik Stanice javne sigurnosti Tešanj, a poslije i načelnik Centra javne sigurnosti Doboj, koje je pak imalo u to ratno vrijeme sjedište u Tešnju. Tereti se da je počinio ratni zločin jer je kao načelnik SJS Tešanj planirao, naređivao i osobno sudjelovao u uhićenjima, pritvaranju, ispitivanju Srba bez osnova i zakona. Kako je napisano tužitelju Mirku Lečiću u opisu sumnji, Mehmedović je provodio sve navedene radnje na način da je mnogim napadima na tjelesni integritet i zdravlje, nečovječnim ponašanjem, zastraživanjem, zatvaranjem, onemogućavanjem suđenja mučio srpske civile i tako počinio ratni zločin. Mehmedović kao načelnik SJS Tešanj u svibnju i lipnju 1993., nakon pismenih upozorenja da su njegovi policajci pretukli srpskog civila koji je nakon toga i podlegao, nije poduzeo ništa da počinitelje kazni. Sead Sejo Dizdarević (1969.) policijski službenik MUP-a ZDŽ-a, radi kao istražitelj u Odjelu kriminalističke policije Policijske uprave Tešanj, a nedavno je u sklopu akcije Tešanj i uhićen. Povezuje se zajedno s Mehmedovićem i oko skrivenog oružja i ratnih zločina. Za Dizdarevića se navodi sljedeće: Počinio je ratni zločin protiv civilnog stanovništva tako što je početkom svibnja 1993. kao vođa patrole policije iz Jelaha prilikom uhićenja i privođenja u policiju u Tešnju doprinio kao suizvršitelj u premlaćivanju srpskog civila koji je nakon toga umro. Mehmedović je za ovo znao za što postoji i pismeni trag, a i izjave. Dizdarević je saslušan i nad njime je izvršena kriminalistička obrada prije desetak dana. Izvješće je proslijeđeno Tužiteljstvu. Za Fadila Bašića (1950.) postoji osnovana sumnja da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Bašić je 1992. kao pripadnik SDB-a SJS Tešanj osobno sudjelovao u pritvaranju, ispitivanju, mučenju, nečovječnom ponašanju, primjenjivao metode terora i zastrašivanja nad srpskim civilima iz općine Tešanj. Također se navodi da je Bašič i 1993. kao upravitelj vojnog zatvora na stadionu Tošk u Tešnju omogućio da u zatvor uđu pripadnici mudžahedinskog odreda “Ebu Beksr” i zlostavljaju psihički i fizički srpske zatvorenike.
Ahmić od Tešnja do Haaga
Prema izjavama svjedoka, mučenja su bila strasna, iživljavali su se nad njima, tjerali u Armiju BiH, te premlaćivali što je ostavilo trajne posljedice, a mnogima i invaliditet. Amir Ahmić (1962.), sadašnji bošnjački časnik za vezu s Haaškim sudom iako je dao izjave za medije kako je cijeli slučaj montiran i da Srbi nisu maltertirani, u onome što je Tužiteljstvo dobilo navodi se drugačije. Naime, za Ahmića stoji da postoji osnovana sumnja da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva, i to na način da je u svojstvu de facto načelnika SDB SJS Tešanj planirao, izdavao naredbe, i osobno sudjelovao u uhićenjima, pritvaranju, ispitivanju Srba. Navedeno je provodio napadima, mučenjem, zastrašivanjem, zatvaranjem, tjelesnim ozljedama... Ahmić je nakon ovoga radio u bošnjačkoj Agenciji za istrage i dokumentaciju (AID). Već duži niz godina je u Haagu. Veza ovog četverca je dokazana, ali Tužiteljstvo koje i samo provodi istragu protiv Mehmedovića za sada slučaj nije označilo kao prioritet. Odlučili su čekati.
