Nije prvi put da Dinamo pokušava dovesti Vahida Halilhodžića; kao igrač bio je više puta u pregovorima s plavima, a početkom osamdesetih u nekadašnjoj SN Reviji čak mu je izašla i slika u plavom dresu. No, izabrao je Francusku, a tijekom rata u BiH pukla je Vahidova ljubav s Hrvatima. U velikom intervjuu za BH dane 2002. opisao je sudjelovanje u obrani Mostara od napada JNA. Voljeni grad napustio je tri dana prije hrvatsko-muslimanskog sukoba.
– Dobio sam poruku da su u HVO-u smislili da me među prvima ubiju na Rondou (rotor u središtu Mostara, op.a.). Ćelo Topić kaže da nije upoznat s atentatom na mene, ni Jadranko Prlić, ni Neven Tomić. Sad nitko ništa ne zna, a opljačkali mi kuću i zapalili je.
Kasnije se pojavila priča i da je ranjen u ratu, ali objasnio je da se nehotice sam upucao 'škorpionom' u stražnjicu.
Izbjegavši u Pariz, Halilhodžić je tri godine teško živio, dok nije dobio posao u Casablanci. Rat je ostavio rane na duši, pa je imenovanje Ćire Blaževića za izbornika BiH nazvao sramotom, zbog Ćirinih političkih stavova prema BiH. No, kasnije mu je Vaha pružio podršku i ponudio pomoć.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
Radi takvih intervjua je Mostar podjeljen grad jos uvijek i tako ce ostati. To govori o kakvom se covijeku radi jer globalizirati narod sa pojedincima samo govori o ineligenciji covijeka pa tako i Vahida,veliki igrac i mali covijek.. Ja samm Hrvat i kuca mi je srusena od strane srpske vojske a neki dan me posao odveo u Srbiju i prelijepo sam primljen i u Vojvodini i i Srbiji,nije mi ni na kraj pameti bila kuca i granate, jer u ratu isplivavaju najgori oblici ljudi koji u tom rusilackom i nekreativnom vremenu jedino mogu izraziti svoje(ne)kvalitete i siromastvo duha koje nam pokazuje i Vahid Halilhodzic-veliki trener i igrac.. Inace mislim da Dinamo nikad nije imao veceg i boljeg trenera nego sto bi to bio Vaha ako se dogovore!