Bosna i Hercegovina i dalje je najveća nevladina organizacija na svijetu. Jer i dalje nema – Vladu. Što podsjeća na nekadašnji glazbeni duet Vlada i Bajka. Priprema se novi dogovor čelnika najznačajnijih bh. stranaka pa bi Vlade ipak moglo biti, dok bajki u BiH ima i previše. Neke političke strukture u BiH koje i nemaju značajniji potporu biračkoga tijela drže se olimpijskog gesla: Važno je sudjelovati! U vlasti. Pa BiH u Bruxellesu prođe kao bh. olimpijci u Londonu. Nezapamćene ljetne vrućine dugo će se pamtiti, a predstojeća vruća politička jesen možda i duže. Traže se ostavke i smjene, a trebalo bi uvesti i treću smjenu. Jer BiH opasno kasni na europskoj Mapi puta. Pa bi zahtjev za kandidacijski status BiH u EU mogao zapasti u ćor-sokak. Stanje je izvanredno pa ima ozbiljnih prijedloga za izvanredne opće izbore. Jer općinski nisu dovoljni. Bilo kako bilo ili crno, BiH sve više sliči punjenoj paprici. Mljeveno meso jedan je entitet, riža je drugi, a Hrvati su začini. Sve se to ugura u papriku koja je u funkciji državnog okvira u BiH. No sve češće čuju se prijedlozi o disoluciji kao soluciji. Po načelu srbijanskog vica:
- Što je paprika?
- Nejestivi dio punjene paprike! Kako se će stvari (jer o narodima i građanima puno se ne skrbi) u BiH dalje razvijati, ne mogu prognozirati ni meteorolozi. Jer u BIH čudni vjetrovi pušu sa svih strana. Čuju se ovakve i onakve vijesti iz svijesti i podsvijesti. Pa sve sliči na razgovor (ne)ugodni između dva građanina:
- Što ima?
- Imam za tebe dvije dobre vijesti. Nažalost, ni jedna nije točna!
U BiH sve više priča se, a radi se sve manje. Mujo i Haso čitaju novine. Haso reče:
- Evo, Mujo, u novinama piše kako se u BiH obrađuje samo polovina obradivih površina. Još pišu da bi Bosna mogla prehraniti pola Europe!
- Ma, tko ih šiša, neka crknu od gladi - zaključi Mujo.
Jedan bh. pesimist reče:
- Gore ne može.
A nepopravljivi optimist kontrira: - Može, može!
Jedni na BiH gledaju kroz polupunu čašu, drugi kroz polupraznu, treći vole zaviriti u njezino dno, a četvrti koji se jako opiju gledaju kroz polupanu. Bit će tako sve dok se BiH ne ustroji na održiv način. A kako, samo treba malo zaviriti u bilo koji udžbenik o državi i pravu, a još bolje ako bi se malo pogledalo u tekst o konsocijacijskoj demokraciji. Ovako strukturirana BiH, neotvorena u struku, nikada neće doplivati do EU. Jer se u vezi i bez veze s njom neki ponašaju poput onog nesuđenog mornara koji se došao prijaviti u mornaricu.
- Znate li plivati?
- Što, zar nemate brodove? - začudi se nesuđeni mornar.BiH i dalje (ne)funkcionira po načelu grafita koji glasi: Dvojica igraju nogomet, dođe treći i donese loptu! Pa se onda čude zašto svi gube utakmicu. BiH mora ispuniti preuzete obveze spram EU i NATO-a, a neki i dalje misle da mogu kao Chuck Norris prepisivati i na usmenom ispitu. U RS-u i dalje sve glasnije na nekim cesijama i sećijama čuju se priče o mogućoj secesiji. A unutarnji i vanjski dušobrižnici BiH puno i ne reagiraju na to. Kao Fata kad se Mujo konačno odlučio na razvod braka s njom pa joj se obratio:
- Fato, donio sam konačnu odluku, kocka je bačena!
- Joj, čime ću onda zašećeriti kavu?! – upita se Fata.
Mnogi u BiH okrenuti su prema samome sebi, a to je zapravo okrenuto protiv njih samih, onda i protiv svih drugih. Iako mudrost i duhovnost kažu da imaš samo ono što si dao. Možda ne bi loše bilo koristiti iskustvo onog Hercegovca koji je kupio petarde po jednu konvertibilnu marku, a prodavao ih po pola marke. Pitaju ga:
- Kakva ti je to računica, kupiš petarde po marku, a prodaješ u pola cijene?
Je, ali mora je puknit’ prid menom, tako da mene pucanje dođe samo pola marke – pojasni im galantni Ero s ovoga svijeta.
