Prije odlaska pod tuš, vratar plavih Ivan Kelava stao je pred novinare:
- Bog nas je nagradio, ukazao se moj brat i najbolji prijatelj Vida i donio nam pobjedu! Čuo sam da je sudac rekao "zadnja akcija", utrčao sam u 16-erac, razgrnuo četvoricu Bugara i Vida je poentirao! Bog nam je vratio što smo primili neregularan drugi gol, kad je Marcelinho igrao rukom – pričao je Kelava i naglasio:
- Ovo mi je najdraža i najslađa pobjeda u karijeri! Svi su nas već bili otpisali, a mi smo se vratili. Nije bilo lako, pokazali smo karakter i ovo će biti prekretnica u našoj sezoni. Uslijedit će dobre igre, ovo nas je "odčepilo".
Što ste rekli Vidi u slavlju nakon gola?
- To je naša mala tajna, to vam ne mogu reći. Bio je to izljev emocija, no stvarno vam ne mogu reći što sam mu šapnuo, ha, ha...
A Domagoj Vida, plavi junak, otkrio je dio te male tajne:
- Kelava me stisnuo u čelični zagrljaj i vikao mi na uho "hvala ti, brate, hvala ti, brate"! Ma red je bio da i ja jednom izvadim momčad, rekao sam Ivanu "ti si nas dosad često čupao, a sad ti ja malo vraćam" – govorio je presretni Vida i naglasio:
- Ovaj pogodak posvećujem svome ocu Rudiki, koji je zabio "mali milijun" golova glavom! Tata mi je prije utakmice rekao da ću zabiti gol glavom, prenio sam to dečkima u svlačionici, samo su se nasmijali, kao da mi nisu vjerovali! I na kraju sam ga zabio, naravno da mi je najdraži u karijeri.
Što ste pomislili u akciji prije gola?
- Vidio sam da već dugo na semaforu stoji 90. minuta i malo me uhvatila panika, pomislio sam da je gotovo. I kad je "Meša" (Alispahić, op. a.) centrirao, bacio sam se na loptu i završila je u mreži! Uvijek kad "Meša" centrira ja zabijem gol, tako je bilo i na pripremama, ha, ha – pričao je Vida i osvrnuo se na bugarsku momčad:
- Čestitam im na htijenju, ali im zamjeram na prenemaganju i valjanju po terenu. I to im se, uostalom, osvetilo, za to su bili kažnjeni, jer nisu željeli igrati nogomet, nego trošiti vrijeme.
Dvostruki strijelac Ante Rukavina zacijelo je najzaslužniji čovjek za Dinamov prolaz – gol u Razgradu, dva u Zagrebu, ali i reakcija kad je spasio Dinamov gol na prvoj utakmici minutu prije izjednačenja, stavili su ga na tron. Eh, kad bi se nogomet igrao samo ljeti, gdje bi Rukavini bio kraj...
- Ha, možda i u tome ima nešto! Prošao sam pripreme, spreman sam i logično je da dobro igram i zabijam. Ali, najvažnije da smo mi prošli, nema veze tko je bio strijelac, iako moram reći da sigurno nitko nije sretniji od mene.
Jeste li ikada odigrali ovako dramatičnu utakmicu?
- Ne, nisam. Posebno ne dvije tako dramatične, i na prvoj smo u zadnjim trenucima dohvatili remi, a sad i prolaz! Znate, kad smo izjednačili, odnosno kad sam izjednačio, ha, ha, ha, znao sam da ćemo zabiti i treći gol. A kako je vrijeme odmicalo, više to baš i nisam znao, ha, ha, međutim Bugarima se osvetilo "ležanje", ukrali su sigurno 20 minuta svojim valjanjem po travi i na kraju smo ih kaznili – kaže Rukavina.
Kapetan plavih, Milan Badelj, kaže:
- Nije moglo biti dramatičnije, a mi smo u ovakvim utakmicama malo puta slavili. Sad se i nama sreća osmjehnula, upornost se isplatila, pokazali smo karakter i zasluženo prošli dalje. Pokazali smo da imamo to "nešto"...
Hoćete li predvoditi plave protiv Sherifa?
- Ne znam, vidjet ćemo – kaže Badelj.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
