Konačno je došao! S osjećajem ushićenja, ali i bojazni je li to zaista ono što ste naručili, otvorit ćete paket koji je stigao da biste isprobali svoju novu haljinu, cipele, tehnički uređaj... Pada vam kamen sa srca kad ugledate upravo ono što ste naručili u potpunosti odgovarajuće, bez pogreške. Ako pak niste te sreće, nastaju problemi, piše Večernji list BiH.
Mnoštvo prevaranata
Online trgovina u BiH je još uvijek “u povojima”. Bez obzira na to što ima jako puno stranica na društvenim mrežama koje vam prodaju razne stvari, nismo ni blizu razine Zapada gdje online trgovina zauzima isti tržišni udio kao i klasična trgovina, a u nekim zemljama čak je prerasla klasičnu trgovinu. U BiH se preko interneta najviše kupuje odjeća i obuća, zatim informatička oprema, kućne potrepštine, bijela tehnika, namještaj itd. U 2019., prema podacima UNO-a BiH, građani BiH potrošili su više od 5 milijuna KM kupnjom preko interneta. Koliko je kupljeno “na crno”, nitko ne zna. Građane najviše zabrinjava sigurnost te dosta njih još uvijek nema hrabrosti kupovati preko interneta. Uzrok je i “poplava” stranica na društvenim mrežama među kojima je dosta prevaranata i kupac uglavnom nasjedne. Kada plati i dobije paket, nema nikakve kontakt-informacije kome može taj paket reklamirati, nema fiskalni račun kao dokaz od koga je kupio tu robu te se uglavnom pomiri s tim da je prevaren i odluči više ne kupovati preko interneta. Istina, postoje i online trgovine koje zaista žele razvijati korektan odnos sa svojim kupcima, nude korisničku podršku, mogućnost povrata novca i zamjene artikla itd.
Neregulirana oblast
Kompletna oblast online trgovine u BiH regulirana je tek dvama člancima entitetskih zakona o trgovini, što, po mišljenju potrošača, nije dovoljno jer se njima ne govori ništa osim obveze onoga koji tako trguje da se registrira, što sigurno nije dovoljno za reguliranje ove oblasti, koja u svijetu, pa i u BiH, obara rekorde. Zanimljivo je i to da postojeći zakoni online trgovinu definiraju samo kao trgovinu na daljinu u koju, osim internetske prodaje, spadaju i kataloške prodaje, radio i TV prodaje, trgovina posredstvom pošte, tiskanih pošiljki, reklamnih materijala s narudžbenicom, telefona, tekstualnih ili multimedijalnih poruka u mobilnoj telefoniji i govornih automata. Zakon o elektroničkoj trgovini Republike Srbije ima 23 članka, Hrvatske više od 20, Crne Gore 26 članova. Ovi zakoni definirali su manje-više sve što se tiče elektroničke trgovine – od prekogranične online trgovine, obveze pružatelja usluge do prihvata ponude i zaštite osobnih podataka.
BiH će morati ići u smjeru boljeg zakonskog reguliranja elektroničke trgovine, i to zato što postoje smjernice EU-a koje se moraju unijeti u domaće zakonodavstvo, kazala je za Nezavisne Murisa Marić, izvršna direktorica Udruge građana “Don” iz Prijedora. “Nama je takav zakon potreban. Recimo, sad nije jasno kako postupati kad se radi o online trgovini među državama, a da ne govorimo o ‘crnom’ tržištu u BiH, gdje se na online platformama i društvenim mrežama trguje u milijunskim iznosima”, ističe Marić.•
