Europa je odahnula nakon pobjede Macrona za predsjednika Francuske. Strahovali su od desničarke Le Pen, uglavnom zbog najave referenduma o izlasku iz Unije i snaženja unutarnje granice Francuske, ali i radikalnih stavova o mnogim drugim pitanjima. Macron pak želi ojačati EU i provesti reforme bez isključivosti prema bilo kome. Apsurdno je da se u BiH lideri stranaka ljevice ponašaju poput Francuskinje Le Pen i njezine Nacionalne fronte. I oni se, kao i nesuđena predsjednica Francuske, predstavljaju zaštitnicima države, pri tom ne skrivajući nepodnošljivost prema onima drugačijih stavova.
Dok za Europu opasnost predstavlja radikalna “lepenovska desnica”, BiH ugrožava bošnjačka ljevica koja se prometnula u najradikalnije “bosanske” nacionaliste. Bore se za “građansku” državu u kojoj bi, prema sadašnjim stavovima, Srbi, a osobito Hrvati, bili građani drugog reda. Stranke ovog bloka djeluju uglavnom u Sarajevu, odnosno u Federaciji. Ima ih desetak. Uz nekada Lagumdžijin, a danas Nikšićev SDP, tu su Komšićeva Demokratska fronta te posebno ekstremni Građanski savez...
Drugim entitetom Republikom Srpskom također vlada nacionalna ljevica (SNSD). I Milorad Dodik se poput Le Pen zalaže za bliske odnose s Rusijom i stvaranje nacionalne države. Politikom homogeniziranja Srba ojačava srpski entitet unutar BiH. U mnogo čemu je takvom strategijom uspio unutar države napraviti srpsku državu. U tom su mu, svjesno ili ne, mnogo pomogli i bošnjački radikali. Bošnjačka ljevica se, poput srpske, samo parolama bori za cjelovitu državu. U konačnici će je razgraditi i dovesti do toga da će BiH biti podijeljena na dva dijela: srpski i bošnjački.
Hrvati u BiH nemaju svoje ljevice. Nemaju pravo na taj demokratski luksuz zbog Izbornog zakona koji im ne dopušta pluralizam. Zaštitu traže okupljanjem oko Hrvatskog narodnog sabora. Desetak stranaka nastupa kao jedna. Iako sve te stranke imaju desne, konzervativne svjetonazore, one ipak djeluju kao Macronov centristički, u političkom smislu socijalno-liberalni pokret. Snažno zagovaraju decentraliziranu državu unutar velike europske obitelji.
Državu paradoksa i izokrenutih vrijednosti, gdje se ljevica ponaša kao desnica i obrnuto, prvo bi trebalo demokratizirati. A to je jedino moguće poštenim izbornim pravilima. Bila je prilika prošlog tjedna. Međutim, bošnjačke i lijeve i desne stranke i srpski nacionalisti okupljeni oko “reformiranog” Karadžićeva SDS-a blokirali su glasovanje o Izbornom zakonu. Obrazložili su kako je ugrožavanje vitalnog bošnjačkoga nacionalnog interesa ako se Hrvatima omogući da sami biraju svoje predstavnike. To je možda najstrašniji potez u postdaytonskoj BiH. Da kojim slučajem stranka Marine Le Pen djeluje u BiH, ne bi povukla ovako radikalan potez. Zbog svega BiH čeka svoga Macrona. Koji će uvažavati različitosti i koji će BiH europeizirati i iščistiti je od nacionalizma i isključivosti. Nažalost, njih ponajviše promovira ljevica.
