Klekovača je jedno od najljepših gorja u BiH i vječita inspiracija planinarima i zaljubljenicima u prirodnu. Lijepa je u svako godišnje doba, a za ljubitelje opasnosti i adrenalina osobito je izazovna u zimskome razdoblju, kada su njezini vrhovi, visoravni i doline zaogrnuti bijelim plaštem, piše Večernji list BiH.
Neobična morfologija
Snijeg se na visovima Klekovače obično zadrži sve do svibnja, a njezin najviši vrh, Velika Klekovača (1961 metar n/v), svojom bijelom kapom izdvaja se od drugih planinskih vrhova i onda kada proljeće ozeleni okolna gorska prostranstva. Klekovača pripada Dinarskome gorju i omeđena je drugim planinama pa je okružuju Srnetica, Grmeč, Oštrelj, Osječenica, Lunjevača i Crna gora. Njezine zapadne strane spuštaju se u Petrovačko polje, dok je s južne ulaz u kotlinu u kojoj je grad Drvar. Prostire se na površini od oko 43 km te je premrežena brojnim planinarskim stazama provedenih još '70-ih godina 20. stoljeća. Najčešće uporabljene vode iz podnožja do već spomenutog najvišeg vrha te do Male Klekovače 176 m n/v, a tu je i kružna ruta koja preko planinskoga grebena spaja ova dva najviša planinska vrha. Ovu gorsku ljepoticu posebice krasi neobična morfologija. Tajnovita ruka prirode poigrala se i potrudila da milijunima godina kleše tvrdu krečnjačku stijenu čineći od nje nadnaravne oblike koji oduzimaju dah svakom posjetitelju. - Zasigurno je da je Klekovača jedno od najljepših gorja na ovim prostorima, a za nas planinare poseban je izazov hodati njime zimi. U takvim uvjetima nužna je uporaba gorske opreme za zimu, a napori zahtijevaju golemu tjelesnu pripremljenost pa se ne preporučuje svakomu - kaže planinar Samir Šadić. Dodaje kako zimi gorje krije mnoge tajne opasnosti koje vrebaju i nekad mogu biti kobne, poput odrona, snježnih lavina te kraških vrtača, jama i uvala često zamaskiranih snijegom i ledom. Klekovača je siromašna izvorima vode, a u njezinim nižim predjelima prostiru se ogromne i guste jelove i bukove šume. Nedaleko od vrha Velika Klekovača Lomska je prašuma površine 300 hektara, a čini je zajednica bukve, jele i smreke. Viši predjeli ogoljeni su i bez šuma, a na krečnjačkome kamenu uspijeva jedino kleka, patuljasta crnogorična kultura po kojoj je, smatra se, gorje i dobilo ime. Od bobica kleke proizvodi se čuvena rakija klekovača po kojoj je poglavito poznat drvarski kraj, a na glasu je po ljekovitim svojstvima. Prostrane planinske livade i visoravni pravo su botaničko carstvo i na njima rastu najrazličitije biljke, među kojima i runolist, simbol planinara, cvijet iznimno rijedak na našem podneblju jer ga godinama beru i uništavaju nesavjesni pojedinci. Ovdje ga zovu i šterma po zvjezdicama koje su nekad označavale činove u bivšoj austrougarskoj vojsci. Šume gorja Klekovača bogate su divljači te su stanište divljih svinja, srna, medvjeda, vukova, tetrijeba..., a dio gorja lovni je rezervat. U prošlosti planinarstvo je bilo zabranjeno na Veliku Klekovaču, jer su se ondje nekad nalazili vojni objekti bivše JNA, odnosno radiorelejni centar koji je pokrivao veći dio BiH i RH, ali su za Domovinskoga rata razrušeni i derutni.
Kad osjetite zov...
U podnožju Male Klekovače izgrađen je dom Planinarskog društva "13 runolista" iz Drvara, a vrata su uvijek otvorena za sve planinare i putnike namjernike. Klekovača je jedna od planina čiji zov kad osjetite, uvijek joj se vraćate.
