Više od 500 sadnica autohtonog voća, ukrasnog drveća i egzotičnih biljaka raste na ranču Adisa Zukića u Sanskom Mostu. On se već 15 godina bavi ukrasnim biljem, a posljednjih nekoliko i starim sortama voća. Zemlju je, kaže, naslijedio od djeda, a na imanju su već bile zasađene neke voćke, piše agroklub.ba.
Sada s okolnih imanja susjeda uzima cijepove i kalemi ih kako bi sačuvao što više domaćih sorti, starih oko 60 godina.
- Djedove nisam zapamtio, ali su mi ostavili voće i zemlju u nasljeđe, što je najvažnije - kaže Zukić koji sada slovi kao najveći proizvođač ovih sorti u BiH.
Prežive bez tretmana
Pokušava ih sačuvati od nestanka, izumiranja. Objašnjava za agroklub.ba kako su 100 posto izdržljivije od novijih sorti jer imaju jači imunitet i dobro podnose klimatske promjene. Čak ne zahtijevaju puno tretmana. Dovoljan im je kreč. Na njegovu imanju stare su sorte šljiva, jabuka (petrovača i kolutača) i krušaka (jeribasma, sembegovača, lubeničarka...), zatim aršlama, oskoruša i duda. Upravo njih najviše kupuju. - To su baš one sadnice koje se rijetko danas mogu naći. Prije ih je imala svaka kuća, a sad rijetko koja - dodaje. Osim starih sorti, tu su i novokomponirane, poput crne marelice, japanske kruške i badema. Zanimanje je veliko i za njih, no mnogi ih još uvijek samo testiraju kupujući po sadnicu-dvije. Ovaj proizvođač kaže kako dobro podnose našu klimu i da su otporne jer ih i sam ima zasađene. U nekim slučajevima pokazale su se i otpornijima od domaćih. - Badem je, primjerice, kalemljen na podlozi divlje šljive i jako dobro se pokazao. Tako proizveden dosta je otporan i dobro rađa. To je nešto novo pa ljudi ne znaju mnogo o njegovu uzgoju, eksperimentiraju zasad. Nashi, japanska kruška, mješavina je kruške i jabuke. Ima iznimno sladak i sočan okus, kao da jedete lubenicu s okusom kruške - objašnjava ovaj proizvođač.
Rođen za hortikulturu
Kada je riječ o klijentima, privukao je i muškarce i žene. Ističe kako, očekivano, dame više traže cvijeće, dok muškarci biraju voće i žive ograde. A, njega je cvjećarstvo privlačilo od malih nogu pa je već s 10 godina sam pravio cvijetnjake, donosio crnu zemlju iz šume, vadio iz panjeva, uređivao okućnicu, a posebno je volio čuvarkuću. - Ja sam seosko dijete, mi se uvijek vrtimo oko zemlje. Kao što se rađa zvijezda za nogomet, tako se rađa i za hortikulturu - dodaje Adis. Od ukrasnog bilja, kaže, ima sve, od drveća, četinara, ruža, indijsku ružu i neke egzotične vrste poput palme. Sve one kod nas mogu opstati. - Lepeza palma, koja je iz Turske, može podnijeti našu klimu. Prve dvije godine, kada temperature budu ispod 20 stupnjeva, mora ju se zaštititi, umotati. S vremenom se prilagodi i više joj zaštita ne treba - kaže. Upravo se palme najviše i traže. One su trenutačno hit, potom bonsai, kugle na štapu, ruže kalemljene na štapu, a bez sumnje, kompletan asortiman je zanimljiv. Adis sa svojim timom radi usluge sadnje na licu mjesta, odnosno kompletnu realizaciju uređenja dvorišta.
