Nevjerojatna priča o njemačkim i britanskim vojnicima koji su na Badnjak 1914. godine ostavili puške te ispred rovova zaigrali nogomet nije potvrđena ni s jedne strane, ali postoje zapisi, svjedočenja i fotografije o nevjeorjatnoj utakmici u jeku Prvog svjetskog rata koja je, barem nakratko, vratila vjeru u ljudskost. 
Britanski i njemački vojnici tog prosinca 1914. godine bili su ukopani u rovovima od Sjevernog mora do francusko- švicarske granice. Kod gradića Frelinghiena na sjeveru Francuske trajale su žestoke i bespoštedne borbe. Sve do Badnjaka i onoga što mnogi smatraju božićnim čudom. Europa je do ljeta 194. godine bila zaluđena nogometom.
U Engleskoj je prvak bio Blackburn, u Njemačkoj je prvenstvo osvojio Fürth. Woolwich Arsenal je promijenio ime u samo Arsenal, a u Zagrebu je najveći derbi bio između HAŠK-a i Concordije. Britanci su već tada imali 5000 profesionalnih nogometaša, ali rat je prekinuo mnoge njihove karijere. 
Pehr Thermaenius otkrio je detalje božićne utakmice u knjizi " No Man’s Land at Christmas", a sve je počelo slučajno, spontano. Vojnici su na Badnjak počeli ukrašavati rovove, a u zatišju pucnjave pjevali su božićne pjesme.
Rovovi su na nekim mjestima bili udaljeni tek 100 metara pa su, umjesto da pucaju jedni na druge, počeli s nadglasavanjem. Primirje je zapravo nastalo slučajno, neplanirano. Na početku su i jedni i drugi bili skeptični i nepovjerljivi.
- Hej! Otkud ste - pitao je jedan njemački vojnik Britance na božićno jutro.
- Dođi pa vidi - stigao je odgovor iz britanskog rova.
I tako je počelo. Spontano i uz šalu. To je otkrio kapetan Kraljevskog bataljuna iz Warwickshirea Robert Hamilton, čiji je cijeli bataljun izginuo četiri mjeseca nakon božićne utakmice u njemačkom napadu bojnim otrovom. Jedna lopta i nekoliko jakni koje su glumile stative bile su dovoljne da se makar na jedan dan zaborave strahote rata. Tko je pobijedio? E to je sad malo nezgodno. Nijemci tvrde da su oni, Britanci se, naravno, ne slažu. Kad se već oni ne mogu složiti, mi ćemo proglasiti pobjednika. Pobijedila je ljudskost. Barem na taj jedan dan.Zanimljvio je da su obje strane imale po jednog profesionalca u momčadi. Narednik James Coyle igrao je za škotski Albion, preživio je rat. Nijemci su imali Alberta Schimdta koji je igrao za trećeligaš Fussballclub 02 Schedewitz. Albert je poginuo dvije godine kasnije. Naravno, službeno , nikakvog primirja između Njemačke i Velike Britanije nije bilo na Božić 1914. godine. Ali zapisi i svjedočenja vojnika govore drugačije...

Ljudi ponavljaju grešku prilikom plaćanja karticom: ‘Ovo govorim u ime svih radnika…’