Danas obilježavamo Veliki četvrtak, dan kojim započinje vazmeno trodnevlje. Na ovaj se dan Crkva prisjeća Posljednje večere na kojoj je Isus Krist, uoči smrti i muke, ustanovio sakrament Euharistije i sakrament ministerijalnog svećeništva.
Kako je Večernji list ranije pisao, misna su slavlja i obredi mogući samo u župnim crkvama i samostanima, ali bez vjernika te uz dezinfekciju predmeta i prostora pa će ove godine, zbog trenutačne situacije, obilježavanje biti nešto drugačije, odnosno uz radijski i televizijski prijenos. Inače, običaj je da se na Veliki četvrtak održava samo jedna sveta misa u cijeloj biskupiji, a slavi je biskup sa svećenicima. U svakoj se biskupijskoj zajednici na Veliki četvrtak ujutro slavila misa posvete ulja, na kojoj su biskup i svećenici, koji su dio dijecezanskoga svećenstva, obnavljali obećanja s ređenja.
Također, na Veliki se četvrtak blagoslivljaju ulja za slavljenje sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma, a diljem zemlje održavao se i tradicionalni obred pranja nogu.
Što se tiče običaja u Hrvatskoj, od četvrtka do subote ne obavljaju se teži fizički poslovi te u te dane ne zvone crkvena zvona. Procesija za križem ili hvarska procesija za križem naziv je za tradicijsku noćnu procesiju, koja se već nekoliko stoljeća svaki Veliki četvrtak organizirala na otoku Hvaru.
Procesija je jedinstveni obred osobite pobožnosti te izraz vjerskog identiteta, a posebna je po svojem trajanju i naglašenom pasionskom sadržaju. Pripremale su je i provodile bratovštine, odnosno zajednice hvarskih vjernika u čiju je povijest i život križ duboko upisan. Okosnica procesije je Gospin plač, osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća koji u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani pjevači, kantaduri.
Dva pjevača iz svake procesije po dolasku u crkvu započinju pjevati Gospin plač, a druga dvojica im odgovaraju pjevajući posebne stihove ispjevane u čast zaštitnika crkve i nadahnute mukom Isusovom.
