Osnova američke politike u Bosni i Hercegovini je Daytonski mirovni sporazum, na kojega dužnosnici State Departmenta gledaju kao na okvir kroz koji će se provoditi reforme u cilju funkcionalne države, a ono što je posebno bitno iz gledišta hrvatske politike u BiH je činjenica da su američki i europski dužnosnici posljednjih dana ponovili jasne poruke o važnosti triju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.

Primjerice, posebni izaslanik predsjednika SAD-a Joea Bidena za zapadni Balkan i zamjenik pomoćnika američkog državnog tajnika Gabriel Escobar naglasio je nedavno u intervjuu za BHRT kako BiH treba ispuniti svoje povijesno nasljeđe, tj., mora biti mjesto gdje će se svi osjećati ugodno - Srbi, Bošnjaci i Hrvati te svi ostali u ovoj zemlji. Poručio je pritom kako je Dayton okvir kroz koji se mogu raditi postupne, korak po korak, reforme, a cilj je europska integracija. Istodobno i iz Europske unije stižu jasne poruke koje detektiraju jedan od gorućih problema u BiH, a to je nezadovoljstvo Hrvata u BiH, piše Večernji list BiH. 

Omogućiti Hrvatima birati

Koordinator za zapadni Balkan Europske pučke stranke (EPP) i član Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta Andrey Kovatchev kazao je da su u ovoj europskoj instituciji zabrinuti zbog situacije u Bosni i Hercegovini, a pritom je objasnio i razloge takvog stanja.

- S jedne strane čujemo da član Predsjedništva BiH Milorad Dodik radi na tome da Republika Srpska iziđe iz institucija na razini države BiH, u kojima sudjeluje zajedno s Federacijom, a s druge imamo situaciju s hrvatskim narodom i njegovo nezadovoljstvo jer nema mogućnost birati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH. To bi se trebalo promijeniti izmjenama Izbornog zakona, što bi omogućilo Hrvatima da sami biraju svog predstavnika u Predsjedništvo - kazao je u razgovoru za Fenu Kovatchev.

Ove poruke mogu biti iznimno snažna osnova s kojom hrvatski pregovarači mogu imati jasnu početnu poziciju u novoj rundi pregovora koja se očekuje u idućem razdoblju. Poznato je kako su predstavnici američke administracije u Bosni i Hercegovini, zajedno s predstavnicima Europske unije bili medijatori potpisivanja sporazumu u Mostaru iz lipnja prošle godine, a kojim su legitimni predstavnici Hrvata i Bošnjaka - HDZ-a BiH i SDA definirali kako će stranke početi s izradom izmjena i dopuna Izbornoga zakona BiH kako bi se osigurao legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda i građana na svim administrativno-političkim razinama, u Predsjedništvu BiH i domovima naroda, kao i osiguralo aktivno te pasivno izborno pravo svakog građanina na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.

Realizacija

No, taj dio sporazuma nikada nije realiziran, i to zbog ponašanja bošnjačke političke elite koja i uz niz sastanaka koji su uslijedili nije pokazala spremnost razgovarati o rješenjima kojima bi se provelo načelo legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda.

Pitanje kako provesti presude Ustavnog suda BiH odnosno Suda za ljudska prava u Strasbourgu središnji je problem oko kojega se lome koplja, no do sada su hrvatski politički predstavnici bili i više nego konstruktivni te su u više navrata nudili rješenja. I sve to poštujući ustavnu osnovu na kojoj počiva današnja Bosna i Hercegovina, a to je Daytonski sporazum. On je, ako ga se čita i analizira, zapravo prilično jasno definirao poziciju konstitutivnih naroda u državi. Naime, iz odlomka preambule Ustava BiH slijedi da je ustavotvorac imenovao, odnosno označio konstitutivne narode (Bošnjake, Srbe i Hrvate) kao posebne kolektivitete i priznao im jednaka prava, tj. da je “podvukao” poseban, jednakopravan i jednak status Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda. •

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora