Individualna aktivnost dijela zastupnika u Narodnoj skupštini RS i dalje je na vrlo niskoj razini, podaci su Centara civilnih inicijativa o radu entitetskih parlamentaraca u prvom polugodištu 2016.
U promatranom razdoblju održano je 27 zasjedanja na kojima su razmotrene 92 mjere i usvojeno 28 zakona, ali ima i parlamentaraca koji svoju poziciju ne koriste aktivno za zastupanje interesa građana koji su ih izabrali na tu odgovornu, ali i unosnu dužnost.
Čak njih 12 nije raspravljalo niti o jednoj od tih mjera. To su: Goran Jerinić (SNSD), Milorad Jagodić (SNSD), Milan Dakić (DNS), Nenad Kuzmić (SNSD), Ivana Lovrić (HSP), Čedo Vuković (SNSD), Nedeljko Čubrilović (DNS), Branko Butulija (SDS), Vojin Mitrović (SNSD), Zorka Andrić (NDP), Ilija Tamindžija (SNSD), Siniša Ilić (RSRS).
Monitoring rada Narodne skupštine RS-a pokazao je da 27 zastupnika od ukupno 83, nisu postavili ili pokrenuli nijedno pitanje ili inicijativu, a 14 parlamentaraca raspravljalo je samo o jednoj od svih mjera koje su se pojavile na dnevnom redu.
Ako je plaća naknada za rad, postavlja se pitanje kako su je zaradili zastupnici koji nisu raspravljali nikako, ili njihove kolege koje su za šest mjeseci i 27 zasjedanja samo jednom se javili za raspravu.
Građani RS-a iz svog džepa izdvajaju za zarade parlamentaraca, od kojih je 53 profesionaliziralo svoj status u Skupštini RS-a, tj. imaju status zaposlenih i primaju punu plaću po ovoj osnovi.
Iz CCI-a su naveli da se može reći da je prosječna plaća profesionalnog zastupnika, uz minuli rad, oko 3.000 KM.
U statusu profesionalnog zastupnika je Vojin Mitrović (SNSD), koji je napustio NDP nakon izbora u parlament, te se ponovo vratio u okrilje vladajućeg SNSD-a, a ujedno je i vlasnik privatne tvrtke.
I on nije usamljen primjer, jer iako ima privatnu tvrtku u statusu profesionalnog zastupnika u parlamentu RS-a su još neki parlamentarci među kojima i Slavko Dunjić (Slobodni demokratski srpski klub), koji se, po podacima CCI-a, za šest mjeseci svega jednom javio za raspravu.
Prosta računica pokazuje da su Mitrović i Dunjić za šest mjeseci (ne)rada građane RS-a „koštali“ oko 18.000 KM, pri čemu je za jednu minutu jedne raspraveSlavka Dunjića trebalo izdvojiti čak 1.800 KM.
Narodni zastupnici koji nisu u stalnom radnom odnosu u Narodnoj skupštini RS-a imaju pravo na naknadu u mjesečnom iznosu (paušal) od 70 posto osnovne plaće zastupnika koji su u stalnom ili profesionalnom radu. Po navedenom osnovu, primaju mjesečnu naknadu od 1.785 KM.
Značajno je istaknuti, da zastupnici koji primaju paušal od 1.785 KM, neometano na svojim profesionalnim radnim mjestima primaju punu plaću za poslove i funkcije koje obavljaju, pa većina zastupnika koja nije profesionalizirala svoj status, mjesečno faktički ostvaruje dupla primanja.
Proračun Narodne skupštine RS-a u 2016. godini iznosi 10.840.600 KM. Struktura mu je takva da je za osobna primanja zastupnika i zaposlenih na godišnjoj razinio predviđeno 6.700.000 KM ili 62 posto od ukupnih proračunskih sredstava predviđenih za rad najviše zakonodavne institucije.
U CCI-u smatraju da bi bilo značajno i da se na web stranici postavljaju i podaci o plaćama profesionalnih zastupnika kao i iznosi paušala koje primaju.
I ovo je pitanje koje će se morati riješiti, a CCI-u se pitaju zbog čega to ne urade skupštinske službe, već čekaju da dobiju instrukciju od EU gdje je ovo obvezan standard.
Ili je na ovom prostoru i danas sve isto kao što je Nušić u svojoj komediji davno napisao „zastupnička funkcija se vidi kao neiscrpni majdan za osobno bogaćenje kroz privilegije koje zastupnički mandat pruža. Kandidiraju se oni koji misle da trebaju biti zastupnici zato što je to u njihovom interesu ...“.
A, narod sve to plaća.
