Don Goran Kühner mladi je svećenik koji pripada društvu apostolskog života "Figli della Croce" i već godinu i pol dana s još dvojicom subraće živi i djeluje u Međugorju, gdje su zaduženi za hodočasnike s talijanskog govornog područja, piše Radio Mir Međugorje.
Gospin dar
U Međugorju se, kako kaže, osjeća kao kod kuće i zbog toga ne može nikako sakriti osmijeh s lica. Njegov prvi dolazak u Međugorje, koji je bio više iz znatiželje, bio je 1984. kada je imao samo 11 godina, no ključna godina bila je 2010. kada je na Brdu ukazanja dobio svećenički poziv koji je odmah prihvatio te je sada Kristov svećenik već pet godina.
- Moja povijest s Međugorjem prilično je duga. Moj prvi dolazak bio je davne 1984. godine kada sam imao 11 godina, tada sam došao sa svojim roditeljima. To je možda bilo, da budem iskren, više iz znatiželje nego iz neke duboke vjere, a onda sam pomalo dolazio u Međugorje do 2008. godine, otkad dolazim godišnje barem jedanput, a ponekad i desetak puta godišnje sa svojom zajednicom. Otada sam počeo dolaziti redovito jer sam upoznao svoju zajednicu koja je nastala ovdje u Međugorju. Naša zajednica je jedna crkvena obitelj koja se zove "Casa di Maria" – "Marijina kuća" i ona obuhvaća tri grane: našu svećeničku, mi smo društvo apostolskog života koje se zove "Figli della Croce" – "Sinovi od križa", zatim tu su časne sestre "Figlie della Croce" te posvećene obitelji. Naše obitelji već više od 20 godina djeluju ovdje u Međugorju i pomažu talijanskim hodočasnicima - kazao je don Goran Kühner te naglasio kako je u Međugorju od Gospe dobio tri vrijedna dara.
- Ja sam 2010. dobio prvi dar od Gospe kada sam došao ovdje sa svojom zajednicom. Popeo sam se na Podbrdo kao jedan čovjek, a sišao sam s duhovnim pozivom. I od tada nikada nisam posumnjao u svoj poziv, a prije toga, s obzirom na to da sam studirao teologiju i uvijek bio u crkvenim krugovima, mnogo svećenika, biskupa, časnih sestara, pa čak i kardinala, uvijek me zvalo da uđem u svećenike, ali uvijek je bila neka sumnja. Kada sam se popeo na Podbrdo, to je bio stvarno Gospin dar, dar mojega poziva. I to je bio prvi dar od Gospe, to otkriće moga poziva, to jest Gospodinova poziva gdje sam se ja odazvao Njemu. Nakon toga nastavilo se moje školovanje i formacija za svećenika, za svećeničko ređenje i prvo sam djelovao u nekoliko župa u Rimu, a zatim slijedi i drugi dar od Gospe. Naši poglavari su oduvijek željeli svećeničku prisutnost u Međugorju i konačno su prije dvije godine odlučili poslati mene i još dvojicu subraće ovdje u Međugorje, to je drugi veliki dar koji mi je Gospa dala. Kada smo došli ovdje u Međugorje, dogodio se i treći dar. Nismo znali što ćemo raditi ovdje, trebali smo biti na usluzi zajednici, moliti se za potrebe zajednice, pomagati talijanskim hodočasnicima i sve što nas ovdašnji fratri pitaju jer smo njima na pomoći u Međugorju. No, nikada nisam mislio da ću tolike sate provoditi upravo u ispovjedaonici. Dakle, treći dar je bio, zaista, svakodnevna ispovijed ljudi ovdje u Međugorju i to su velike milosti koje mi svećenici dobivamo kada ispovijedamo ovdje u Međugorju - kazao je don Goran te naglasio kako se Međugorje ne zove bez razloga "ispovjedaonica svijeta".
- Gospa sve šalje u ispovjedaonicu i ispovijedaju se svakodnevno, a mi dobivamo velike milosti kroz taj sakrament vršeći poniznu službu, pomažući hodočasnicima da se pomire s Gospodinom. Ono što bih posebno izdvojio su hodočasnici koji dolaze u velikim masama i ta klima molitve i mira. Svi, kada dođu u ispovjedaonicu, obično kažu: "Osjećamo veliki mir, nije kao drugdje, ovdje se stvarno uspijevamo moliti i uspijevamo se pomiriti s Gospodinom." Vrlo često, kada gledamo na darove od Gospodina, tražimo nešto senzacionalno, ali to su oni sitni, nevidljivi darovi koje možemo iskusiti svakodnevno ako čovjek dobro otvori oči srca. To je ono što mi je najdraže u Međugorju, da je uvijek molitveno ozračje, da se ljudi mogu stvarno zbližiti s Gospodinom i u tome pomaže predispozicija ljudi koji dođu s namjerom da predaju sve Gospodinu, a da im Gospodin pomogne, a i sam program koji je organiziran u ovoj župi - kazao je don Goran te na upit što Međugorje znači za svijet i Crkvu, odgovorio:
Mir s Gospodinom
- Međugorje je mjesto velike nade. Danas je cijeli svijet u velikoj krizi, ne samo u duhovnoj nego, kao što vidimo, i sa svim ratovima i nemirima koji se događaju posvuda u svijetu. Međugorje je mjesto nade gdje nam Gospodin i Gospa govore da, ako se pomirimo s Gospodinom, ako nađemo mir u svom srcu, onda možemo taj mir dijeliti i s drugima i možemo onda biti znaci mira u cijelom ovom svijetu prepunom ratova i nemira. To je velika nada za cijeli svijet. Mi, ispovijedajući ovdje, vidimo da nakon 42 godine dolazi još jako puno ljudi prvi put, znači da nisu nikada bili u Međugorju, znači da se ta nada može širiti po cijelom svijetu, da se ljudi pomire s Gospodinom, da se pomire s braćom i sestrama i da nose taj mir u cijeli svijet - istaknuo je don Goran za Radio Međugorje te kazao da mladi ljudi u Međugorju mogu zaista otkriti svoj životni poziv ako se iskreno otvore Gospodinu.
