Enisa Bešlagića glumci vole jer s njim je na setu atmosfera uvijek opuštena, nasmijava kolege i podiže im moral kad su svi već lagano na izmaku snaga pred kraj dana. Svestrani glumac omiljen je i među novinarima jer kod njega nema izmotavanja u odgovaranju na pitanja i nema zabranjenih tema, a u svakom razgovoru saznate nešto novo o njemu.Od 14. rujna opet ga na RTL-u gledamo u ulozi voditelja showa “Superpar”, a presretan je što se s glumačkom ekipom nakon pauze zbog pandemije koronavirusa vratio snimanju RTL-ove humoristične serije “Blago nama”. Pretresli smo s Enisom sve aktualne teme, od koronavirusa, projekata u kojima ćemo ga gledati na televiziji, a razgovarali smo i o influencerima, vrijednostima koje želi usaditi svojoj djeci te se prisjetili i uloge Šemse iz “Naše male klinike” koja je Enisa i proslavila pa nam je otkrio zanimljiv detalj o ovom liku...
Trenutno vas gledamo u novoj sezoni showa 'Superpar' na RTL-u, opet ste u ulozi voditelja, bodrit ćete natjecatelje i biti im desna ruka. Koliko vam vaše bračno iskustvo pomaže kod savjetovanja parova koji se natječu u ovom showu, koristite li neka vlastita iskustva kako biste im pomogli?
Najmanje mi u savjetovanju pomaže bračno iskustvo, ja im dijelim savjete onako, u trenutku, kad dobijem inspiraciju. Svaka je situacija posebna, svatko u showu ima svoj karakter i ti se moraš prilagoditi. To je kao kad žena sebi hoće nešto kupiti pa traži najbolji trenutak kad će to priopćiti suprugu, tako i ovdje moraš naći najbolji trenutak kada ćeš nešto reći parovima jer ako im kažeš u trenutku kada su posvađani, savjet neće proći. I savjet i kritiku moraš znati lijepo upakirati da bi to imalo efekta.
Koji savjet biste dali mladim bračnim parovima, kako održati bračnu harmoniju?
Savjetovao bih im da se što manje trebaju viđati. Štoviše, da on bude na poslu tako da ona ne kuka kako on ništa ne radi, a žena da ima vremena raditi, ali ne 12 sati jer je to nehumano budući da se od nje očekuje da uz to bude i majka, i na kraju i žena.
Vratili ste se i na set serije “Blago nama”, kako izgledaju snimanja u ovom ozračju “novog normalnog” i možete li našim gledateljima približiti malo lik koji igrate?
Što se tiče “novog normalnog”, uvijek se čovjek boji da ne prekinu snimanje jer je to onda stvarno dugo razdoblje ako na tih 15-ak dana moraš napraviti pauzu i čekati. No, pazimo se, ekipa nosi maske i dezinficiramo sve živo. Atmosfera je super, što dulje radimo, to bolje usvajamo likove. Moj lik je Hrvat iz Bosne, dolazi iz Dervente. Ja sam izabrao lokaciju Derventa jer mnogo Dervenćana živi u Zagrebu. To je lik koji je snalažljivost povukao iz srednje Bosne, a koja mu super dolazi tu u Zagrebu gdje se ljudi ne znaju snaći u nekim situacijama kroz koje je on morao proći jer je prošao rat. Ima on dosta svojih jarana, zadržao je svoje veze, a bavi se najbitnijim zanimanjem – traženjem posla. Kad mu kažeš: “Našao sam ti posao’’, nije baš najsretniji.
Dio karantene zbog pandemije koronavirusa proveli ste i na Korčuli, kako ste se zatekli tamo i kako ste proveli tao razdoblje?
Kako sam se zatekao tamo? Katamaranom! Šala. Taj period karantene proveo sam radno, u građevinskim radovima, ali sam dosta toga zaboravio pa sam morao ići na internet provjeravati kako se pravi malter, kako se nabacuje žbuka... Naime, shvatiš kako to sve trebaš znati. Svi smo postali pomalo nesposobni za preživljavanje nekih normalnih situacija. Shvatio sam da moramo svoju djecu učiti da žive s tim novim virusima i bakterijama, a oni neće znati posaditi paradajz nego će misliti da moraju ići u dućan po njega iako ga mogu posaditi iza kuće. Moramo ih učiti i osnovama.
Cijela ova situacija dovela je i do ekonomske krize u cijelom svijetu, a pogodila je i vašu branšu, bojite li se za svoju budućnost i kakvu pouku možemo izvući, hoćemo li biti bolji i zahvalniji ljudi nakon svega?
U skupini sam ljudi koja smatra da sve krize nastaju namjerno, kao što je bila i prva recesija. Vjerujem da tih nekoliko bankarskih obitelji, kad shvate da mali ljudi više neće dizati kredite, moraju nešto napraviti da bi se opet zadužili. Mi to ne možemo mijenjati, ali možemo naučiti živjeti s tim.
Što je vama najviše nedostajalo tijekom karantene i jeste li se uspjeli tih mjeseci primiti poslova koje ste odgađali?
Kad znam da su moji svi dobro i zdravo, ništa mi nije nedostajalo. Ne znam recimo kako je bilo ženama koje su radile u bolnicama pa su morale nakon 15 dana rada u smjeni otići u karantenu u bolnici, da bi nakon toga mogle sedam dana biti kod kuće, i opet ići u bolnicu! Mi svi previše kukamo.
Pročulo se da na setu serije “Blago nama” imate dobrog kuhara, neki glumci su se požalili kako su se i udebljali tijekom snimanja, spadate li i vi u tu kategoriju?
Točno da, Robi nam svima ugađa! Voli i on pojesti, što se vidi na njemu, a za nas, ako treba, izmišlja jela. Zadovoljni smo kako nas RTL pazi i mazi i zamolio bi ih da nastave u revijalnom tonu jer nema puno tako dobrih produkcija.
Je li vam u nekom trenutku karijere slava udarila u glavu ili ste uvijek ovako prizemljeni i susretljivi?
Prizemljen sam, a ne možeš ni biti drukčiji kada si odrastao na ovim prostorima i družiš se s normalnim ljudima, uplaćuješ račune na pošti.
Kako to da ste kao hashtag koji koristite na svom Instagramu odabrali citat Meše Selimovića: “Nemam dva srca, jedno za ljubav, drugo za mržnju”?
Nije teško odabrati Mešu za neki citat. Shvatio sam da ne trebam izmišljati svoje uzrečice kad su ljudi već izmislili neke dobre priče. Smatram da postoje ljudi koji gledaju loše u ljudima, a ja gledam ono dobro i u kategoriji sam ljudi koji vole ljude.
Koje vrijednosti se trudite usaditi svojoj djeci, imaju li ona umjetničku crtu i žele li se baviti glumom ili imaju sasvim drukčije ambicije?
Djeca mi imaju raznih ambicija, ali nije da bi bili glumci, više onako da je šega, vole biti duhoviti i prepoznaju duhovitost, a ja ih učim ovim drugim vrijednostima. Rekao sam im da bi ih zamolio da budu dobri ljudi, da ne dijele ljude drukčije osim na dobre i loše, i da ako ostanu posljednji na ovom svijetu da bi ih molio da tako i umru. Sve ostalo ne priznajem.
Jesu li u našem društvu i dalje jako izražene razlike i diskriminacija po vjerskoj i nacionalnoj osnovi, vidite li neke naznake da se to mijenja?
Po svim osnovama, vidimo to već i u osnovnim školama gdje jači maltretiraju slabije. Ali to je samo sitnica koja dospije u javnost. Uz toliku količinu medija, frustriranja i nezadovoljstva, znam da ljudi nikad više nisu imali, a nikad nisu bili nezadovoljniji. Da je netko našim bakama mogao reći da postoji pipa u kući i da ne moraju ići na rijeku prati rublje, one bi rekle da su najsretnije žene na svijetu, a svi smo odrastali na njihovim kuhinjama i jeli smo najbolja jela dok baka nije imala ni struje, ni drva da naloži. Danas imamo sve, a završimo na brzoj prehrani. Mislim da imamo puno više, ali smo nezadovoljni i onda se zbog toga događa da okrivljujemo druge.
Je li vam žao što ste slobodnjak i što nemate neki stalni kazališni angažman?
Nekad me to ‘za stalno’ ljuljalo, ali mi je bilo dosadno biti vezan, i želio sam raditi na raznim projektima. Dao sam otkaz u kazalištu kao jedan od prvih glumaca koji je s akademije došao u kazalište, otišao na Zavod za zapošljavanje i tada počeo snimati ‘Našu malu kliniku’. Tada me nitko nije znao, a čak su vaši kolege novinari koji su dolazili na set prve klape pitali: ‘’Oprostite, molim vas, ova press konferencija za seriju, gdje je?’’. Mislili su da sam ja stvarno portir!
Iskreni ste i otvoreno u javnosti pričate o onome što vam smeta u društvu i na političkoj sceni, je li vas to ikada koštalo i jesu li vam ikada prijetili zbog iznošenja stavova?
Nije lako, ali kad iza sebe imaš ljude koji je vole, onda ne mogu tako lako na tebe udarati. Ali čak su i kumovi tih političara koji su se osjećali prozvani, rekli da im nitko nikad ništa bolje nije rekao u ovih 20 godina. Mislim da ih je pogodilo to što je opaska bila s mjerom i nije bila nasilnička, nego je bio glas koji sam tada ‘mogao pustiti’.
Imate svoj Instagram profil i dosta ste aktivni na toj društvenoj mreži, komunicirate li putem Instagrama s obožavateljima i dobivate li i neke poslovne ponude preko ove mreže?
Ja sam negdje između korisnika koji objavljuju nešto na dnevnoj bazi i onih kojima je glupo sebe uslikati i objaviti. S obzirom na broj pratitelja koji imam, ljudi me i zovnu pa sam imao nekoliko upita i imao sam koji angažman, ali to je posao kojim se moraš baviti.
Ovih je dana aktualna tema o influencerima i načinu na koji zarađuju, kako vi gledate na te nove generacije i poslove poput influencera i youtubera?
Isto je to, samo je drugi medij. Mi smo svi influenceri. Kad napravim predstavu, gledam da tu predstavu netko vidi, da dođe što više ljudi. To što je drugi medij, ne mijenja tvoju ulogu, samo je sad pitanje da u tom moru nađeš nekoga koga ti privlačiš. Savjet za svakoga tko želi biti influencer jest da pokazivanje nečega čega ćeš se možda sutra stidjeti nije uvijek najbolja opcija. Neke stvari treba sačuvati.
Uloga Šemse u “Našoj maloj klinici” obilježila je vašu karijeru, zaustavljaju li vas ljudi i danas i zovu Šemso i kakve uspomene imate iz tog razdoblja?
Ta uloga je obilježila jedan period i bilo je to lijepo buđenje nakon rata. Šemso je obilježio generaciju, a vidim da i nova djeca gledaju seriju na RTL Kockici. Znam da po bolnicama daju terapije djeci uz Šemsu. Ima djece koja su autistična i umiruje ih Šemso, tako da sam znao ići po bolnicama toj djeci kojoj nitko ne želi prići, a Šemso može. Taj lik ima jednu lijepu humanu priču.
Je li vam danas žao zbog neke ponude koju ste odbili i razloga zašto ste je odbili u tom trenutku?
Ne. Uvijek dobro promislim o svemu.
Teško je u ovim vremenima išta planirati, ali postoje li neki planovi i poslovne ponude za jesen; smišljate li vi možda neki scenarij ili vidite li sebe kao redatelja u skoroj budućnosti?
U svemu tome se vidim! Moraš planirati. Čovjek snuje, Bog određuje. Na nama je da planiramo pa dokle dobacimo. Imam i scenarij za film, želim snimati novu seriju i režirati... Za sada stižem i sve što smo isplanirali, ostvarili smo.
