Prošlo je šest godina otkako je Bosna i Hercegovina službeno predala zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Malo je toga urađeno na tom putu u međuvremenu, a izostanak reformi očito je samo posljedica duboke političke i institucionalne krize u kojoj se zemlja nalazi, piše Večernji list BiH.
Uz Kosovo, BiH je na samom začelju kolone zemalja naše regije koje pretendiraju na članstvo u Uniji.
Što se očekuje
Bosna i Hercegovina je 15. veljače 2016. godine u Bruxellesu službeno predala zahtjev. Na tomu je posebno inzistirao tadašnji predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović, koji je i predao zahtjev, iako je bilo puno otpora i pesimizma unutar same BiH. Sukladno podnesenom zahtjevu, Europska komisija dostavila je BiH upitnik s 3242 pitanja. Na njih je Bosna i Hercegovina odgovorila tek 14 mjeseci poslije i 2018. predala odgovore. Za nekoliko mjeseci stigao je dodatni set pitanja. A 2019. Europska komisija pred Bosnu i Hercegovinu stavila je i 14 prioriteta od kojih su vlasti u BiH riješile samo jedan. Nitko više i ne kalkulira s mogućim datumom jer Bosna i Hercegovina ne poduzima ništa kako bi ispunila zadane uvjete.
Do sada je malo toga potpuno realizirano, a dobar primjer je deblokada izbornog procesa u Mostaru te ukidanje smrtne kazne u RS-u. Među prioritetima su i izmjene Izbornog zakona BiH te izmjene Ustava BiH kako bi se provela presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu "Sejdić i Finci protiv BiH". Također se traži i reforma Ustavnog suda BiH koja bi trebala riješiti i pitanje stranih sudaca (od devet sudaca, tri su međunarodna). Od BiH se očekuje i da osigura pravnu sigurnost u pogledu podjele nadležnosti između različitih razina vlasti, kao i da ispuni ranije uvjete za zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR) i još mnogo toga.
Od početka ovog mandata gotovo da nema ni jedne odluke ili poteza koji bi išao u prilog integracije BiH u Europsku uniju. Vanjska politika BiH gotovo da i ne postoji, a način na koji djeluju Predsjedništvo i Ministarstvo vanjskih poslova BiH pokazuje cijelom svijetu da zemlja nije spremna ni za mnogo manje zahtjevne procese nego što je integracija u Europsku uniju.
Za razliku od prethodnih saziva, pa i onog uime kojeg je Čović podnio zahtjev EU, Predsjedništvo BiH danas zapravo i ne funkcionira kao kolektivno tijelo, već njegovi članovi nastupaju i unutar zemlje, a i na međunarodnom planu kao "slobodni strijelci". Stoga ne čudi što strani državnici izbjegavaju susrete s njima i što se na prste jedne ruke mogu nabrojiti oni koji su pohodili Sarajevo protekle tri godine.
Ispunjavanje uvjeta
Sve se to vidi u Bruxellesu, baš kao i činjenica da Vijeće ministara i Parlamentarna skupština BiH nisu u stanju deblokirati svoj rad donijeti i najjednostavnije odluke. Za tako nefunkcionalnu državu članstvo u EU, pa i dobivanje kandidacijskog statusa potpuno su nerealni. Za razliku od BiH, ostale zemlje iz regije koje pretendiraju na članstvo i otvaraju pregovaračka poglavlja suočavaju se s potpuno drugim problemom. One svoje obveze na europskom putu shvaćaju mnogo ozbiljnije i djeluju u tom smjeru, ali njihovu integraciju u Uniju sprječava nepostojanje konsenzusa unutar EU-a o daljnjem proširenju. Stare članice EU-a uvjetuju daljnje proširenje unutarnjim reformama u Uniji, dok zemlje istočne i središnje Europe podupiru nastavak širenja na zemlje zapadnog Balkana.
Bez obzira na to kako se taj proces dalje bude odvijao, BiH se nema čemu nadati. S ovakvom političkom situacijom, odnosima i nefunkcioniranjem institucija vlasti, ni potpuno otvorena vrata EU-a ne predstavljaju nikakvu priliku. Teško je i zamisliti da bi bilo tko u EU ovako nefunkcionalnu i posvađanu državu prihvatio kao kandidata za članstvo.
