Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća u Bosni i Hercegovini iznosi nešto više od 840 konvertibilnih maraka. Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, najnižu prosječnu neto plaću od 525 konvertibilnih maraka primaju zaposleni u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i posluživanja hrane, piše Večernji list BiH. Odmah iza njih su radnici u građevinarstvu koji bi obitelj trebali prehraniti s 552 konvertibilne marke, a samo dvije marke više primaju zaposleni u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima.
Izdaci za život
S druge strane, cijena potrošačke košarice četveročlane obitelji je veća od 1800 KM. Usporedbom navedenih podataka, vidljivo je kako obitelji zaposlenih u građevini i žena koje su zaposlene kao sobarice u hotelima sebi teško mogu priuštiti i ono osnovno. Ako u obitelji radi samo jedna osoba, “spojiti kraj s krajem” i s prosječnom plaćom od 840 KM gotovo je nemoguće. Naime, samo za režije - struju, vodu, odvoz smeća, telefon ili mobitel, mjesečno treba izdvojiti od 200 do 300 KM. Tu su troškovi goriva ako obitelj ima osobni automobil ili troškovi javnog prijevoza koji za četiri osobe na mjesečnoj razini minimalno iznose stotinjak konvertibilnih maraka. Obrazovanje djece također iziskuje određene troškove. Najmanje 40 KM potrebno je mjesečno djetetu koje ide u školu samo za užinu (uz to, treba kupiti i školski pribor, knjige, bilježnice...). Ako je jedno od djece u vrtiću, i za to je potrebno izdvojiti od 150 do 250 KM mjesečno, ovisno o tome u kojem dijelu BiH obitelj živi. Zatim su tu i odjeća, obuća, usluge frizera... Kada je riječ o hrani, i tu je BiH među skupljim zemljama. Tako jedna četveročlana obitelj mjesečno u prosjeku treba imati 60 KM samo za kruh, dok joj je za punu košaricu, koja bi podmirila mjesečne potrebe, a uključimo u to i promotivne cijene artikala, potrebno minimalno 450 KM, što uključuje samo kruh, rižu, makarone, meso, jaja i ulje i što je mnogo više od minimalca u oba entiteta. Higijenske potrepštine nisu uračunane, ali i za njih je mjesečno potrebno najmanje 100 KM. Za sve navedeno dosad potrebno je minimalno 1140 maraka, što je za 300 KM više od prosječne neto plaće u BiH i za 588 konvertibilnih maraka više od plaće osobe koja radi u građevini. Ništa bolje plaće nemaju ni trgovci, spremačice, frizeri, kozmetičarke i još niz drugih. Nemogućnost “sastavljanja kraja s krajem” jedan je od glavnih razloga zbog kojih se sve veći broj stanovnika BiH odlučuje bolji život potražiti u nekoj od inozemnih zemalja.
“Trbuhom za kruhom”
Najčešće je riječ o Njemačkoj, gdje taj isti građevinar može zaraditi i 6 do 7 puta više mjesečno, a sobarica do 4 puta više. Prema posljednjim podacima, samo tijekom prošle godine iz BiH se iselilo gotovo 30.000 Hrvata, dio u Njemačku, dio u Hrvatsku. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, koja preko svojih aktivista zbraja podatke s terena, od polovine 2013. do kraja 2016. godine BiH je napustilo oko 90.000 građana. Većina njih otišla je “trbuhom za kruhom”.
Velik broj njih u BiH bi se vratio kada bi mogao mjesečno osigurati barem prosječnu mjesečnu plaću od 840 KM. Upravo bi o tome trebali razmisliti poslodavci u čijim je rukama, izgleda, ponajviše odluka o tome hoće li netko otići u tuđinu ili ostati na rodnoj grudi.
