Malo je tema koje su tako snažno podijelile svjetsku javnost kao ona o GMO hrani. Jedni podržavaju, drugi su ogorčeni protivnici genetski modificirane hrane. Jedni očekuju da će ova tehnologija unijeti mnoge pozitivne promjene u naš život, te značajno podići i unaprijediti kvalitetu življenja otvarajući neslućene perspektive. Nasuprot njima, drugi GMO tehnologiju smatraju potencijalnom i sasvim realnom opasnošću, koja prijeti ljudskoj okolini, a može i stvoriti monstruozne organizme.
Tržište preplavljano
U BiH trenutačno nije dopuštena proizvodnja, ali ni uvoz niti, pak, prodaja genetski modificirane hrane, no ipak mnogi smatraju da je domaće tržište preplavljeno GM hranom. BiH na svom putu u EU mora postati i članica Svjetske trgovinske organizacije, ali tu ih osobito brine što moraju barem donekle dopustiti i genetski modificiranu hranu. Naime, BiH i Srbija su jedne od rijetkih zemalja, ne samo regije nego i čitavog svijeta, koje nisu članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO). To ne znači samo punu integraciju u sustav međunarodne trgovine, nego je članstvo u WTO-u i formalna pretpostavka za pristup Europskoj uniji. Zato je Sarajevu i Beogradu iz Bruxellesa preporučeno da, između ostalog, uskladi i svoje zakonodavstvo kada je riječ o trgovini i prometu genetski modificiranim organizmima kako bi bili u skladu s europskim propisima. No, većina građana se protivi bilo kakvim genetski modificiranim biljkama ili životinjama na njenom teritoriju.
Iste brige muče i EU
Usprkos brigama građana BiH i Srbije, ni u Europskoj uniji nema mnogo prijatelja genetski modificiranih biljaka i životinja. Jedina modificirana biljka čiji je uzgoj uopće dopušten jest jedna sorta kukuruza, ali čak i taj kukuruz je zabranilo devet zemalja, među kojima su Francuska, Njemačka, Poljska, Austrija, Mađarska i Italija. Najveći proizvođači ove sorte su Španjolska, Portugal, Češka, Slovačka i Rumunjska, ali se taj kukuruz prostire na manje nego 0,1 posto obradivih površina u EU. Već ranije u BiH, a sukladno s EU legislativom kojom je regulirana ova oblast, nije obvezno označavanje proizvoda kao što su meso, mlijeko i jaja koji su dobiveni od životinja koje su hranjene GM hranom, ili su tretirane GM lijekovima. I među potrošačima u EU postoji golem otpor prema proizvodima koji u svom sastavu imaju genetski modificirane organizme. Zato najvažniji europski trgovinski lanci tvrde kako uopće nemaju u ponudi takve proizvode, ili se u specifikaciji nekih proizvoda, sitnim slovima, ipak priznaje nazočnost genetski modificiranih tvari.
