Teretni vlak s nepreglednim brojem vagona iz Mostara približavao se Željezničkom kolodvoru Čelebići, koji se nalazi nekoliko kilometara južno od Konjica. Pokraj pruge, ispred zgrade kolodvora, u tamnoplavom odijelu s kravatom i crvenom kapom na glavi, samouvjerena i s ozbiljnim izrazom na licu, čekala ga je otpravnica vlakova Edina Dina Hondo. Uz njezino odobrenje, vlak je bez zadržavanja prošao kroz kolodvor i nastavio vožnju prema Sarajevu. U znak zahvalnosti, strojovođa pritisnu sirenu lokomotive, a Dina mu ljubazno mahnu. Na željeznicama u BiH rijetkost je vidjeti ženu u ulozi otpravnice vlakova. Ovo radno mjesto, koje iziskuje veliku koncentraciju, odgovornost i snalažljivost, nekada je bilo rezervirano samo za muškarce. Za Željeznički kolodvor Čelebići specifično je to da su tu, od ukupno njih osam u Federaciji BiH, zaposlene čak tri otpravnice vlakova. Jedna je od njih i Konjičanka Dina (46), supruga i majka dvoje djece, Rijada i Lamije. Priču o ljubavi prema svom poslu i izazovima s kojima se suočava ispričala je ova zaposlenica Željeznica FBiH, piše Faktor.ba. Ljubav prema vlakovima i ovom poslu kod Dine se javila dok je još bila djevojčica. S obitelji je živjela pokraj Željezničkog kolodvora Plješevac u mjestu Brđani, nedaleko od Konjica. Kaže da je stalno promatrala vlakove kako prolaze, a uvijek ju je zanimalo kako se nikad ne sudare. Dinino prijevozno sredstvo kojim je putovala do škole bio je vlak. Već 16 godina je otpravnica vlakova u Željeznicama FBiH. Bez njezina odobrenja i znanja ne može proći ni vlak ni bilo koje drugo vozilo iz sektora željezničkog prometa kroz čelebićki kolodvor.
- Ako ne znaš raditi svoj posao, bilo da si muško ili žensko, imat ćeš problema. Kod nas je posao uvezan zato što svatko zna svoje dužnosti - priča Dina i dodaje da je putnicima toliko neobično vidjeti otpravnicu da su je prije, dok su se putnički vlakovi zaustavljali na kolodvoru, svi fotografirali. - Fotografiraju nas, ne možeš ostati od aparata. Dok stoji vlak, svi izađu na prozor i fotografiraju - priča Dina. Zbog konstrukcije kolodvora, Dinu putnici pamte i po tome da je često znala iznijeti stolicu kako bi lakše izašli iz vlaka: - Mi moramo biti i ljubazni i kulturni kad putnici dolaze. Visok je kolosijek, moraš pomoći, pogotovo starijim osobama - kaže Dina.•
