Jedanaestogodišnja Zeinaf Džabar naučila je engleski jezik tijekom godinu dana dugog boravka u kampu u Grčkoj, sada s obitelji opetovano pokušava iz Bosne i Hercegovine prijeći u Hrvatsku, a svoje pokušaje zovu „Igrom“ ("Game").
„Ostajem ovdje, ne idem u školu“, rekla je Iračanka Zeinaf agenciji Reuters.
„Jako mi nedostaje škola. Samo igramo Igru i vraćamo se, pa igramo Igru i opet se vraćamo“.
Sa svojim roditeljima i dvoje braće, Zeinaf je upravo vraćena u BiH nakon još jednog neuspješnog pokušaja prelaska granice, ovaj put u zimskim uvjetima, kako bi preko Hrvatske stigli u bogatije zapadne zemlje.
Njezina obitelj napustila je Irak prije tri godine te je među 8 tisuća migranata koji su zapeli u BiH. Mnogi od njih žive u šatorima u šumi ili u kućama i tvornicama uništenim u ratu devedesetih.
Obitelj Džabar živi u napuštenoj kući u blizini granice s još jednom obitelji koja je iz Afganistana.
Otac, 52-godišnji Husein Halaf Džabar, Reutersu je rekao kako ga je hrvatski policajac udario u trbuh te da je njegovu kopiju Kurana bacio na pod, a potom je pokazao ozljede na abdomenu.
„Gledajte, ona je bolesna, on je bolestan, svi su bolesni“, kazao je Džabar pokazujući na svoju djecu.
Migranti i humanitarne organizacije nekoliko godina optužuju hrvatsku policiju da nasilno odvraća migrante od prelaska granice, što snage sigurnosti odbacuju.
Međunarodna organizacija za migraciju dnevno donosi obroke Džabarima i afganistanskoj obitelji u zajedničku sobu koju ponekad griju, kad imaju drva za ogrjev.
U šumama graničnog grada Velike Kladuše žive još stotine migranata.
„Jako nam je hladno i pijemo vodu iz kanala“, rekao je Sahid iz Bangladeša.
„Jako patimo“.
I šta da nam nebi bila loša savjest zbog toga. Kad ih je znao pravit nek ih i hrani a svaka čast Hrvatskoj policiji nek samo nastave obavljati svoju dužnost savjesno.