- Obitelji odlaze i rijetko koja će se vratiti. Svi planiraju ostati dovoljno godina da bi nekad u starosti mogli uživati i njemačku mirovinu. Međutim, kad se dođe u uređenu zemlju, sve već postaje druga priča. Nema više povratka natrag - priča nam žena koja se prije sedam godina odselila s mužem i djecom u okolicu Münchena. Od tog dana, iako nema službenih brojki, oko pola milijuna osoba napustilo je BiH. I više pravila nema. Vrijeme kada bi išao hranitelj obitelji i iz inozemstva slao novac kući pa se vraćao kada bi zaradio, primjerice, za izgradnju kuće, prošlo je. Danas odlaze svi, i mladi i stari. Uvaženi profesor u Zagrebu, sin Bosanske Posavine, prof. dr. sc. Tado Jurić, koji je napisao knjigu o novim iseljenicima za njih je rekao da su “gastarbajteri milenijci”.
Nove generacije ne čekaju
- Oni su za mnoge, nažalost, samo brojke. Jedan iseljeni je tragedija, 370 tisuća iseljenih je samo statistika. Milenijci su, naime, upravo generacija koja se najviše iseljava, a to su mladi rođeni između 1985. i 1999., koji sada imaju između 22 i 35 godina. Neka od obilježja ove generacije je da su skloni instant-rješenjima, socijalizirani u svijetu interneta, gdje se sve dobiva odmah na klik. Ova generacija, ali i sve nakon njih, nije sklona čekati desetljećima da se stvari pomaknu s mjesta i promijene kao prethodne generacije - kazao je, među ostalim, Jurić nedavno za Večernji list. “Utjecaj pandemije COVID-19 na migracije stanovništva u Bosni i Hercegovini” publikacija je koju su radili Faruk Hadžić, Admir Čavalić i Damir Bećirović. Predstavili su je na stručnoj konferenciji “Gastarbajterska iseljenička poema – od stvarnosti do romantizma”, koja je održana na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.
Prema podacima, čak 450 tisuća državljana BiH boravi u zemljama EU-a. - Bitno je navesti da smo dio općeg trenda iseljavanja s područja zapadnog Balkana.
Transformacija dijaspore
Druge zemlje regije također imaju iste ili slične probleme. Bosna i Hercegovina neće ostati bez radne snage, ali iseljavanje vodi padu produktivnosti rada i općenito manjem potencijalu ekonomskog rasta. Rastemo tek dva do tri posto godišnje u normalnim okolnostima. Očekujem da će tržište reagirati na način da će se više uvoziti radne snage, prvenstveno niskokvalificirane, i da će biti značajnijih kapitalnih investicija u cilju smanjivanja udjela rada u proizvodnji, kao što su robotizacija, digitalizacija, automatizacija procesa i slično - riječi su Admira Čavalića, jednog od autora publikacije. BiH ima nestabilne sustave mirovinsko-invalidskog osiguranja, zdravstvene sustave, sustave socijalne zaštite, pa čak i obrazovne jer je sve manje djece.
- Potrebno je izvršiti transformaciju dijaspore – od socijalne k investicijskoj. Bosna i Hercegovina jedna je od zemalja koja najviše ovisi o vlastitoj dijaspori - kazao je Čavalić. Profesor Jurić ističe da doznake iz inozemstva utječu na smanjenje ukupne produktivnosti u društvu jer se ne koriste kao nova ulaganja, već isključivo za tekuću potrošnju. - To s jedne strane smanjuje društvenu napetost i nezadovoljstvo u društvu, a s druge strane održava neodrživ sustav.
Doznake iz inozemstva demotiviraju dio populacije da postane aktivan sudionik na tržištu rada. Stoga, za zaključiti je kako je ekonomski gubitak od iseljavanja veći od ukupnih ulaganja i doznaka iz iseljeništva, i to u slučaju svih zemalja jugoistočne Europe - istaknuo je Jurić. Prema svemu ovome, vrijeme je da se trend promijeni i da taj novac iz dijaspore postane pokretač gospodarstva i otvaranja novih radnih mjesta, a u tom slučaju država mora maksimalno pomoći, a ne, kao obično, mnogima biti uteg oko vrata.
