Zbog uspostave vlasti donesen je kompromisni dokument izjave, koju su djelomično modificirali čelnici triju stranaka, i na temelju koje će se ustrojiti novi saziv Vijeća ministara s programom rada iz kojega su izbačene prijeporne pojedinosti, ali i zadovoljeni interesi triju nacionalnih javnosti. Tako je umjesto kvalitete u ministarstvima, bošnjačka strana postala žrtva “obrane Bosne” i političkih mantri kojima se godinama zabavlja taj dio javnosti. Do sada se rijetko događalo da Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa pripadne istoj strani koja ima poziciju predsjedatelja Vijeća ministara. A to je uspjelo srpskoj strani. Hrvati su dobili očekivane financije i pravosuđe koji imaju važni kontrolni mehanizam da se nijedna odluka u tome tijelu ne može donijeti bez potpore čak dvojice hrvatskih dužnosnika.
Vojna neutralnost
Umjesto vanjske trgovine, za koju su bili također zainteresirani, bošnjačka strana izabrala je resore obrane, sigurnosti i vanjskih poslova. Površnom analizom resor obrane sa sobom nosi probleme malih plaća u vojsci, lošeg statusa vojnika, slabe opremljenosti. No, ključna stvar na kojoj je inzistirala bošnjačka strana, kao eksplicitna, ne navodi se u ovome dokumentu. A to je predaja Godišnjeg nacionalnog programa (ANP), koji je ključan za aktiviranje Akcijskog plana za članstvo s NATO savezom. Ta se točka, međutim, implicitno navodi u trećoj točki sporazuma koja kaže: “nastaviti integracijske procesu sukladno Ustavu i zakonima, usklađujući stavove i interese svih razina vlasti u Bosni i Hercegovini”. I upravo ta točka će vjerojatno u skoroj budućnosti biti mjesto novih mimoilaženja, ali i posve različitih tumačenja. Naime, nastavak integracijskih procesa, prema Ustavu i zakonima, podrazumijeva poštivanje dokumenata koje su usvojile bh. vlasti, ali i uvažavanje stajališta entiteta, što u biti znači i prihvaćanje stajališta Republike Srpske, čiji je parlament proglasio “vojnu neutralnost”. To, pak, potencijalno znači napredak jednom nogom i povratak u slučaju da SNSD ostane dosljedan ranijim stajalištima. Prema informacijama iz međunarodne zajednice, mogući zaokret najavio je i predsjednik stranke SNSD Milorad Dodik, ali bez toga da srpska strana bude predstavljena kao gubitnik ili pak netko tko je popustio. Zbog toga je pojačan pritisak na bošnjačku stranu da odustane od ultimativnog uvrštavanja tih navoda u sadržaj programskog dokumenta oko kojega se okuplja nova većina za Vijeće ministara. Kako se doznaje, s obzirom na različita stajališta triju strana, ne isključuje se mogućnost da ministar obrane iz reda Bošnjaka “samostalno” dostavi taj dokument u Bruxelles i bez odobrenja Vijeća ministara. Još prošle godine BiH je dobila zeleno svjetlo za aktivaciju MAP-a na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO-a u Bruxellesu. To se dogodilo u najgorem mogućem vremenu predizborne kampanje koje se u BiH vode s egidom “nacionalni izdajnik”, zbog čega nitko od srpske strane nije mogao poduprijeti donošenje dokumenta ANP. MAP je proces koji predviđa savjetovanje, pomoć i praktičnu potporu prilagođenu individualnim potrebama zemalja koje se žele priključiti NATO-u. Prilagođava se potrebama dotične zemlje, ali sudjelovanje u ovome programu ne jamči zemlji da će na kraju i dobiti zeleno svjetlo za članstvo u Savezu.
Godišnji planovi
Preduvjet, pak, za MAP je da prihvati u Vijeću ministara te u sjedište NATO-a podnese Godišnji nacionalni program (ANP) za početak primjene MAP-a. I dok bošnjačka strana tvrdi kako je provedba godišnjih nacionalnih programa u okviru MAP-a potpuno u skladu sa svim ranije donesenim zakonima i odlukama Bosne i Hercegovine, srpska strana to ne prihvaća. ANP je dokument kojim se precizno utvrđuju pripreme i prilagodbe s obzirom na politička i ekonomska, obrambena i vojna, financijska, sigurnosna i pravna pitanja važna za napredak prema članstvu u NATO-u.
