Desetljećima su Zvirovići naselje na brdskoj uzvisini na sjeveroistoku čapljinske općine bili pojam pasivnog kraja. Kamenjar, niska kraška šuma, malo obradivih površina i za čudo prilično brojno stanovništvo, prema popisu iz 1991., bilo je 440 duša. Od čega i kako se u tom bezvodnom kamenjaru živjelo, znaju samo stariji Zvirovčani. U selo izduženo uz regionalnu cestu Čapljina – Široki Brijeg, doskora uzanog kolničkog traka, došao je preokret. Najprije, tu se zaustavila trasa autoceste na koridoru Vc, da bi ovih dana stigla i voda iz gradskog vodovoda. S uskom regionalnom cestom Zvirovčani bi se već nekako i mučili, međutim, voda je važna karika za život. - Ovo je izuzetno značajan trenutak za sve nas, poglavito za vas, žitelje Zvirovića, kaže Dalibor Milinković, savjetnik načelnika, te dodaje: - Godinama se pričalo o vodi, ali doskora se nitko nije želio uhvatiti u koštac s tim problemom. Dvadeset milijuna KM je vrijednost projekta kojim će vodu dobiti više čapljinskih naselja među, a prvima Zvirovići. U idućih mjesec dana namjeravamo svakoj kući, koja želi i koja može, osigurati priključak, kaže Milinković, dok je Smiljan Vidić, načelnik Čapljine, na svečanosti puštanja u rad novoizgrađenog vodovoda, naglasio: - Povijesni dan, slobodno se može reći za općinu Čapljina, a poglavito za Zviroviće, kojima se desetljećima obećavala gradnja vodovoda, ali na sreću došlo je vrijeme da se to i realizira. Međutim, nije samo vodovod u pitanju, Zvirovićima su se dogodile i mnoge druge stvari, od rekonstrukcije regionalne ceste, gradske rasvjete, sportskog centra, autoceste, gospodarske zone, pa turističke zone za koju se nadam da će također zaživjeti. Time se ostvaruju tvrdnje koje sam prije koju godinu iznio, a to je da su Zvirovići naša najperspektivnija mjesna zajednica, kaže Vidić. Zaista u kratko vrijeme, za tri, četiri godine staro naselje koje se u spisima spominje još 1668., doživjelo je transformaciju, od u ljetnom razdoblju ubogog kraškog kraja žednog vode, koja se dva, tri kilometra južnije valja Trebižatom i kulja iz vrela Studenčice. Vodom iz gradskog vodovoda stubokom se mijenja priča. Zašto su, pak, Zvirovići od davnina naseljeni i to relativno brojnim stanovništvom, po popisu biskupa Pave Dragičevića 1742. zajedno sa susjednim Prćavcima, imali su 136 stanovnika, možda navodi primjer 104-godišnje Mare Brajković najstarije žiteljke, koju je nakon svečanosti otvaranja vodovoda posjetio i Vidić. Na upit kako se živjelo bez vode, baka Mara je slikovito odgovorila: - Jadno bilo, išlo se dolje na Studenčicu. Išlo se dolje i “na pralo”, išlo svukuda. Burilima se voda nosila. “Uprti” burilo pa s rijeke u Zviroviće. Svašta bilo, ne daj Bože da itko dočeka to.” Uglavnom, prisjećanjem na vremena koja dobro pamti, baka Mara je na najbolji način ilustrirala što za taj dio čapljinske općine i Hercegovine znači gradski vodovod. Kraška uzvisina izgleda jamči i dugovječnost, pa će tako Zvirovići umjesto kraja iz kojeg se iseljavalo, postati selo u koje se dolazi da bi se ostalo. Novoizgrađenji vodovod otvaranjem slavine u rad pustili Smiljan Vidić i Lovro Dugandžić, žitelj Zvirovića, dok je vodovod blagoslovio don Ivo Šutalo, studenački župnik. 

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora