Ivanka Kamenšek (65), Hrvatica koja je u Stuttgartu provela 43 godine, nedavno se vratila u Zagreb, a za Fenix je ispričala zbog čega je otišla u Njemačku te kako danas živi, prenosi Moja Hrvatska.
– Moje je srce ostalo u Njemačkoj. Tužna sam. Nisam se pronašla u Zagrebu. Dok sam pospremala stan u kojem sam provela tolike godine života, plakala sam. Ostavljam jedan cijeli život. Nije mi lako, ali veliko hvala svim mojim folklorašima i njihovim roditeljima. Nadam se da će i dalje biti uspješni i kroz folklor njegovati svoju kulturu i tradiciju – rekla je nedavno Ivanka Kamenšek, dugogodišnja voditeljica folklorne skupine „Krešimir“ Hrvatske katoličke misije Stuttgart-Bad Cannstatt/Feuerbach koju vodi fra Ante Bilić.
Ivanka Kamenšek je podrijetlom iz Donjih Andrijevaca u Slavoniji.
U Njemačku je došla ranih 70-ih godina, a razlog odlasku iz domovine bila je velika neimaština u kojoj joj je obitelj živjela. Tijekom Drugog svjetskog rata otac joj je sudjelovao u obrani tadašnje hrvatske države, preživio je Bleiburg i Križni put. Iako je obitelj bila sretna što se živ vratio kući, uslijedile su nove nedaće i teror komunističkih vlasti. Kako je bio politički nepodoban, nije bilo posla ni za njegovu obitelj.
– Iako teška srca, jedini izlaz iz te situacije bio je odlazak u tuđinu, u Njemačku – kaže Ivanka kojoj je jednako teško pao i povratak u Hrvatsku.
– Bilo mi je teško sve napustiti. U Stuttgartu su mi sinovi i njihove obitelji, prijatelji i dragi ljudi koje volim i cijenim. Kada sam konačno donijela odluku i rekla odlazim, bili su tužni i iznenađeni – kazala je.
No, dodaje i da je svjesna da je vrijeme za novu stranicu u životu te da je Zagreb lijep i pun života. – Nedostajat će mi sve one zabave, Slavonska i Hercegovačka večer, kao i druge, procesija za Tijelovo i sva druga zbivanja, ali bilo ih je dosta. Život ide dalje i ja se moram priviknuti na Zagreb.
Zagreb je lijep i pun života. Sretna sam da tu imam šogoricu i šogora koji mi pomažu da se priviknem i da bolje upoznam grad. Sretna sam kad me posjete moji folkloraši i njihovi roditelji, a tih posjeta je već bilo – zaključuje vanka Kamenšek.
