Službene razgovore u Wellingtonu predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović započeo je dočekom uz najviše državne počasti u rezidenciji generalne guvernerke Novog Zelanda. Nakon ceremonije svečanog dočeka, u rezidenciji se susreo s predsjedateljicom Vrhovnog suda i administratoricom vlade Novog Zelanda Dame Sian Elias. Nakon toga Čović je posjetio Ratni nacionalni memorijalni park Pukeahu te položio vijenac i odao počast svim palim pripadnicima vojske Novog Zelanda. Potom se u zgradi Parlamenta Novog Zelanda susreo i s novoizabranom premijerkom Jacindom Ardern kojoj je uputio i službeni poziv da posjeti BiH.
Pred polazak za Australiju, gdje će također idućih dana imati intenzivne susrete, Čović je dao intervju Večernjem listu ocijenivši kako će posjet ovim dalekim zemljama evidentno biti vrlo značajan i sadržajan za sve nas.
- To se pokazalo i tijekom našeg dolaska i susreta koje smo imali na Novom Zelandu, počevši od susreta s uspješnim ljudima podrijetlom s naših prostora. Jedan takav je posjet Peteru Simunovichu, gdje smo čuli kako taj uspješni gospodarstvenik razmišlja, ali i imali prigodu razgovarati s brojnim političarima iz izvršne i zakonodavne vlasti Novog Zelanda. Potom smo posjetili i hrvatsko društvo u Aucklandu. Tu smo također imali prigodu razgovarati s našim doseljenicima. Značajan broj njih već je treća ili četvrt generacija ovdje jer su još njihovi pradjedovi došli na Novi Zeland, ali i danas se dolazi - ističe Čović.
Službeni program posjeta u Wellingtonu također je bio vrlo sadržajan. Kakva je vaša ocjena?
- Vrlo dojmljivo, od ceremonije svečanog dočeka, koja je neponovljiva. Obišao sam brojne destinacije u svijetu, gdje smo imali najslužbenije dočeke, ali ovo na Novom Zelandu bilo je jedan sažetak kulture, tradicije, povijesti Novog Zelanda i onog današnjeg najmodernijeg što ta zemlja ima. Vrlo fascinantan doživljaj za mene. Imali smo i susret s premijerom u odlasku, a potom i s novoimenovanom premijerkom. Nalazimo se u jednom političkom ambijentu koji je očito turbulentan i gdje dolazi do tranzicije vlasti. Pokušali smo našim domaćinima staviti do znanja što je to danas BiH, ali sam se i u razgovorima uvjerio kako oni itekako znaju kakvo je stanje u BiH, kakva je naša vanjska politika, put k EU, aktiviranje MAP-a na putu u NATO te ekonomske prilike te, ono što je najvažnije, 25 godina otkako je Novi Zeland priznao BiH i posebno onih prvih 15 godina kada su nam intenzivno pomagali zaživjeti kao uređeno društvo. Novi Zeland po mnogo čemu podsjeća na BiH, gospodarska moć je takva da od njih možemo puno učiti, posebno kada je u pitanju poljoprivreda. No, i sve ostalo, uopće organizacija društva. Imali smo prigodu posjetiti i Nacionalnu knjižnicu, odakle se također šalje jedna poruka BiH. Tu se vidi kako se baština čuva, kako se na tradiciji može graditi puno toga što se veže uz gospodarstvo, a prije svega, turizam.
Kako biste ocijenili razgovore koje ste imali u Wellingtonu i gdje vidite izglede za jačanje suradnje?
- Moja želja bila je informirati ih o stanju u BiH. Vidljivo je kako su oni vrlo dobro upoznati o prilikama u BiH i s te strane sam nastojao dopuniti te informacije ekonomskom situacijom u BiH i njezinoj ulozi u očuvanju sigurnosti na jugoistoku Europe. Naša bilateralna suradnja je bez bilo kakvih otvorenih pitanja s jedne strane, a s druge strane ta suradnja nije posebno izražena ni na gospodarskom, kao ni na kulturnom planu. Naša udaljenost od nekih 20 tisuća kilometara uistinu je jedna prepreka, iako ovdje živi jedna manja zajednica ljudi iz BiH, kao i veća zajednica Hrvata koji su utkali sebe u svaki dio života Novog Zelanda, a primarno u gospodarstvo. Obitelj Simunovich je među najvećim maslinarima ovdje, mnogo ljudi se bavi vinogradarstvom, ali i ribarstvom. Mnogi od njih su ovdje donijeli svoja iskustva s juga Hrvatske i ugradili ih u novozelandsko ribarstvo. Nama je zanimljiva i organizacija Novog Zelanda kao države jer nema ustav, već svoj ustroj organizira isključivo kroz zakonska rješenja i druge odredbe. Uistinu vrijedi upoznati sva ta, ali i druga iskustva Novog Zelanda. Iako je među najudaljenijim dijelovima svijeta, mnogo toga je uspio napraviti, primjerice, u turizmu. Uvjeren sam kako ovaj posjet i s političkog i s gospodarskog gledišta ima puni smisao, a nastojali smo na pravi način dobiti prijatelje i potporu za naše članstvo u međunarodnim asocijacijama, kao što je Svjetska trgovinska organizacija.
Bez obzira na to što je trgovinska razmjena gotovo na simboličkoj razini i što je BiH daleko od Novog Zelanda, impresivno je koliko je u toj zemlji dano značaja vašem posjetu. Kako to komentirate?
- Svjedočili smo zajedno ceremoniji dočeka koja se vjerojatno u našim životima neće ponoviti. Ceremonijal prijma ispred zgrade njihove vlade s tisućama uzvanika jednostavno me oduševio. No, i svaki naš sugovornik pokazao je veliko zanimanje za to kako mi danas funkcioniramo kao država i društvo, što su naši planovi, a mene je impresioniralo koliko su oni već informirani o tome. Treba znati kako su i vojnici iz Novog Zelanda od 1992. ugradili sebe u BiH, a imaju i žrtve na našem prostoru. Velik dojam na mene je ostavio i posjet Nacionalnoj knjižnici gdje nam se pokušalo predočiti kako je izgrađena civilizacija na ovom prostoru, kako se čuva baština. To mi je dalo motiva razmišljati kako i mi u BiH, posebno Hrvati, trebamo štititi i čuvati svoju tradiciju. Ovo jest zahtjevan posjet i zbog velike udaljenosti, ali za sve nas je vrlo koristan i poticajan, posebice kada je u pitanju buduća suradnja.
Kako najviši dužnosnici Novog Zelanda gledaju na put BiH prema EU i NATO savezu?
- Tražio sam, a i dobio od naših sugovornika ovdje potporu za naš europski put. Jednostavno, mi nemamo drugog smjera u vanjskoj politici. Informirao sam ih da mi do kraja godine planiramo predati odgovore na upitnik Europske komisije kako bismo iduće godine i formalno dobili kandidacijski status i kako bismo mogli organizirati izbore u ozračju izvršenih zadataka koje smo sami sebi postavili. Jednako tako i kada je u pitanju NATO. Brojni su nam projekti zajednički i s te strane sam zahvalio sugovornicima za doprinos Novog Zelanda mirovnoj misiji u BiH, ali smo se dotakli i današnjice kada zajedno sudjelujemo u drugim mirovnim misijama u svijetu. S te strane, i aktiviranje MAP-a nailazi na potporu i poticaj državnih struktura Novog Zelanda.
S Novog Zelanda odlazite u višednevni posjet Australiji. Kakva su očekivanja?
- Uvjeren sam da će biti zanimljivo i da ćemo se već priviknuti i na vremenske prilike i razliku u vremenskim zonama. Tako da vjerujem kako će i ta dinamika aktivnosti od sutra biti u drugačijem obliku. Posjetit ćemo više gradova i susresti se s mnogo predstavnika Hrvata, ali i nositelja svih razina vlasti u Australiji. Rezultati koje postižu naše zajednice i u Australiji i na Novom Zelandu su impozantni te vjerujem da će naši susresti s njima biti korisni za BiH. U Australiji je znatno više naših ljudi, posebice Hrvata koji su i kroz prethodne i nove generacije čuvari hrvatske tradicije, ali i važan čimbenik života današnje Australije.
Uz razgovore s državnim dužnosnicima Australije i hrvatskim iseljeništvom, planirani su susreti i s građanima podrijetlom iz BiH te vjerskim predstavnicima?
- Već smo na Novom Zelandu sreli jako puno ljudi podrijetlom iz BiH, a naš program u Australiji koncipiran je tako da imamo mnogo susreta s našim zajednicama iz BiH koje šalju multikulturnu poruku današnje BiH. To nam daje dodatno za pravo angažirati se na pronalasku načina da održimo vezu tih ljudi s domovinom BiH, a najbolji način za to je ostvariti ustavnu jednakopravnost hrvatskog s druga dva naroda u BiH. I s vjerskim predstavnicima u Australiji koji okupljaju naše zajednice možemo osnažiti jednu takvu poruku.
Koliko hrvatsko i iseljeništvo iz BiH u cjelini može biti spona između dviju zemalja kada je u pitanju gospodarska suradnja, pa i ulaganja?
- Oni ta spona već danas jesu. Toliko je uspješnih ljudi u obrazovanju, kulturi, da ne govorim o biznisu. Nema segmenta ekonomije u kojem nemate uglednika s naših prostora i naravno da ih puno stvari veže uz BiH. Mnogi koje smo sreli redovito posjećuju BiH. Obitelj Babić iz Mostara je pola godine ovdje vezana uz svoj biznis, a pola godine je u BiH. Takvih primjera je mnogo i mogu biti snažna poveznica te napraviti velik iskorak da BiH ostvaruje veću robnu razmjenu s Novim Zelandom bez obzira na udaljenost. Ne treba zaboraviti da je među glavnim trgovinskim partnerima i Australije i Novog Zelanda Njemačka, europska država. Dakle, postoji mnogo prostora da ti ljudi u takvu suradnju s BiH ugrade sebe jer su i znanjem i tradicijom postali ovdje ugledni ljudi. •
