Nakon što je federalna Vlada nedavno usvojila odluku o provedbi Akcijskog plana za provedbu politike zaštite djece bez roditeljske skrbi i obitelji pod rizikom od razdvajanja u Federaciji BiH, ovaj problem je uvelike aktualiziran. Prema podacima iz analiza koje su urađene prije nego je usvojen Akcijski plan, čak 60 posto djece je razdvojeno od obitelji zbog samo jednog razloga. Za 30 posto djece bila su evidentirana dva razloga, dok je više od tri razloga postojalo samo kod sedmero (0,3 posto) djece bez roditeljskog staranja. Ovi podaci ukazuju da bi sustavna potpora obiteljima u kojima postoji rizik od razdvajanja mogla dati značajne rezultate s obzirom da bi se kod većine obitelji radilo na jednom rizičnom čimbeniku.
Poražavajući podaci
- Teška ekonomska situacija bila je jedan od razloga za razdvajanje 358 djece od bioloških roditelja, a jedini razlog za 132 djece, što je veoma uznemirujuće kada se ima u vidu da siromaštvo, ili uvjeti koji se mogu izravno ili neizravno pripisati siromaštvu, nikada ne bi trebali biti jedino opravdanje za razdvajanje djeteta od roditelja, gubitak roditeljskog staranja, prijem djeteta u neki oblik alternativnog zbrinjavanja ili za sprečavanje djetetove reintegracije. Siromaštvo treba promatrati kao signal potrebe za potporom obitelji, navodi se u dokumentu. Kako bi se broj ovih slučajeva smanjio, federalna Vlada ove godine izdvaja nešto manje od 100.000 maraka, a ako se financijsko stanje u Federaciji stabilizira, očekuje se da će i više novca biti odvojeno za ovu svrhu.
Raspored sredstava
U dokumentu se također ističe kako ne postoji ujednačen pristup u planiranju, pružanju i evaluaciji usluga jačanja obitelji. Izuzetak su programi za potporu obiteljima koje provode nevladine organizacije.
Princip raspoređivanja financijskih sredstava, prateći korisnika koji politika naglašava, podrazumijeva unapređenje upravljanja procesima i resursima, te zahtijeva preusmjeravanje postojećih proračunskih sredstava i osiguranje minimuma usluga za sve, bez obzira na mogućnosti financiranja iz općinskih proračuna. Kratkoročno, to znači omogućiti da se troškovi za povratak djece iz institucionalnog smještaja u njihove obitelji ili premještanje djece u alternativne vrste smještaja prvenstveno financiraju iz postojećih proračunskih sredstava predviđenih za institucije. Srednjoročno i dugoročno, to znači da usluge potpore obitelji i usluge zamjene za obitelj budu financirane iz istih izvora. Tako bi se otklonili poticaji za smještanje u institucije koje se financiraju iz središnjih izvora, nasuprot nepostojanju poticaja za alternativna rješenja koja se financiraju, kada je to moguće, iz lokalnih izvora.
