Priča o rimskom vojnom logoru Gračine na Humcu kod Ljubuškog ušla je u novu istraživačku fazu. Radove na tom lokalitetu počeo je Makaranin Josip Alačević još 1878. godine, nastavio za razdoblja austrougarske uprave neizbježni Carl Patsch (o čijim iskopavanjima nema pisanih tragova), onda koncem tridesetih godina Ulrich Kahrstedt, njemački povjesničar, potom pedesetih godina arheolog Dimitrije Sergejevski pa koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća Ivo Bojanovski, kao i niz drugih, što daje naslutiti kako je to zanimljiv arheološki lokalitet. Zanimljivo je navesti da je Sergejevski nakon istraživanja ustvrdio da su Gračine najstariji i najveći vojni logor u BiH, sagrađen prije cara Augusta (63. pr. Krista - 14. godine nakon Krista), dok je niz drugih istraživača tvrdio da je riječ o vojnom taboru.
Arheološki materijal
Prošle jeseni počelo je novo istraživanje pod nadzorom prof. dr. sc. Mirka Rašića. Da će taj zahvat, bez obzira na skromnu površinu na kojoj se radilo, donijeti nešto novo, uvjerili smo se tijekom posjeta. Razgovor s profesorom Rašićem počeli smo pitanjem o rezultatima kampanje i što je novo ona donijela. - S obzirom na to da je do sada istražena tek jedna petina pretpostavljene površine utvrđenog dijela nalazišta, svaka nova kampanja ponudit će nove spoznaje, koje u većoj ili manjoj mjeri mogu utjecati na poznavanje predmetnog nalazišta. Pozicija novih arheoloških istraživanja postavljena je na temelju kombiniranih rezultata geofizičkih istraživanja i analize starih zračnih snimki u cilju pronalaska perimetralnih (nadtemeljnih) bedema, glavnih pristupnih komunikacija i pripadajućih fortifikacija. U tom smislu kampanja je bila u potpunosti uspješna, istraživanjima je dokumentirana prva rimska kula na Gračinama, dio sjevernog bedema i glavnog ulaza u vojni logor. Također, pronađena je veća količina pokretnog arheološkog materijala, svakodnevnih utilitarnih predmeta koji odgovaraju militarnom (vojnom) kontekstu uglavnom s početka 1. stoljeća. Iz skupine posebnih predmeta svakako treba izdvojiti rimski carski građevinski natpis koji svjedoči o podizanju stalnog vojnog logora na Gračinama. S obzirom na to da je spomenik ponudio podatke o caru i njegovim iznimno kronološki osjetljivim titulama, statusu vojnog logora, kohorti koja je aktivna i upravlja lokalitetom, ali i aktualnom legatu, tj. upravitelju nekadašnje rimske provincije Dalmacije, s pravom možemo reći da je riječ o nalazu koji će umnogome utjecati na bolje poznavanje prošlosti ovog nalazišta, a dijelom i vojne prisutnosti u rimskoj provinciji Dalmaciji. Ne treba zanemariti da vojnički natpisi ovoga tipa do danas nisu dokumentirani u BiH, ali ni u zemljama okruženja, zbog čega se ovaj nalaz može svrstati u skupinu izvanredne epigrafske baštine. Prirodom posla arheolozi su poslovično tajanstveni ljudi, imali smo dojam da su nedavna istraživanja tekla u svojevrsnoj konspiraciji, kao da ste vjerovali u značajna otkrića, pitali smo profesora. - Terenska istraživanja podrazumijevanju ishodovanje suglasnosti i dozvola nadležnih ministarstava, a po završetku izradu cjelokupnog terenskog izvješća. U svrhu zaštite autorskog prava i znanstvenog integriteta, ali i intaktnog kulturnog depozita, praksa je pokazala da nije uputno objavljivati rezultate istraživanja tijekom procesa terenskih iskopavanja. Zanimalo nas je i jesu li te, ako jesu, u kojoj mjeri nedavna istraživanja upotpunila njegovu doktorsku disertaciju “Rimsko nalazište na Gračinama kod Ljubuškog; Istraživanja 1977. - 1950.”? - Svaka nova istraživanja doprinijet će boljem poznavanju, ova kampanja ponudila je višestruke informacije o perimetralnim strukturama koje su prije bile potpuno nepoznate, dok je pronalazak spomenika donio novu dimenziju po pitanju definiranja kronologije statusa stalnog vojnog logora, graditeljskih aktivnosti i upravljanja lokalitetom. U tom smislu će me svakako usmjeriti u daljem istraživačkom radu - kazao je prof. dr. sc. Mirko Rašić.
Nalazi otklonili nedoumice
Na naše pitanje jesu li istraživanja, odnosno zadnji nalazi otklonili neke prijašnje nedoumice, dvojbe niza autora o karakteru rimskog logora Gračine, kazao nam je: - Apsolutno. U odnosu na razdoblje od prvog spomena - od 1867. do 2017., kada su se isprepletale razne ideje o karakteru i kronologiji lokaliteta, počevši od pogrešnih atribucija pojedinih objekata do cjelovitog statusa.
Danas više nema nikakve dvojbe da je riječ o rimskom auksilijarnom (pomoćnom) logoru. Postoji niz drugih otvorenih pitanja koja se čak novim istraživanjima mogu produbljivati, međutim, upravo zahvaljujući ranije spomenutom građevinskom natpisu možemo potvrditi neutemeljenost pretpostavke o nazivu “Bigeste”. Ovaj popularni antički toponim ljubuškog kraja možemo povezati isključivo s “Mansio Bigeste” poznatim s tabulae Peuntigeriane, odnosno nepoznate pozicije rimske putne postaje negdje na području današnjih sela D. Radišići i Proboj - kazao je ovaj istraživač.
A mi smo čuli da se na Gračinama priprema i nova istraživačka kampanja pa nas je zanimalo tko i što konkretno radi. U suradnji Studija za arheologiju Sveučilišta u Mostaru, Grada Ljubuškog i JP Parkovi Ljubuški organizirat će se uskoro nastavak kampanje arheoloških istraživanja s profesorima i studentima arheologije Sveučilišta u Mostaru. Uz voditelja Mirka Rašića, na terenu su radili Ante Ilić, Tin Tomas i volonter Vinko Herceg.
