U 13 mjeseci roditelji ga nisu nijednom posjetili, a o njemu je jedno vrijeme brinula jedna majka čija je kćer također bila hospitalizirana, no dolazak joj je nakon nekog vremena zabranjen jer nisu u srodstvu. Ravnatelj bolnice nije htio iznositi detalje o slučaju, a o njemu se oglasila srpska blogerica “Veštica bez metle” čiji emotivan i vrlo istinit blog prenosimo u cijelosti:
Dječakovoj majci
“Onoj koja je ostavila svoje dijete u novosadskoj Dječjoj bolnici i nije se pojavila godinu dana. Onoj čije dijete ima samo četiri godine i još više dijagnoza i, vjerojatno, najveću želju - da ga mama zagrli. Onoj kakvih je sve više. Onoj kojoj bi trebalo odstraniti cjelokupan sustav organa za reprodukciju. Onoj koja je pijana pretukla i izgrizla svoje dvoje djece. Onoj koja je ugušila četvero svoje novorođenčadi čim su prvi put udahnula. Onoj koja je prikrivala muža i sinove koji su silovali njezinu kćer. Onoj koja je dopustila da joj manijak siluje trogodišnju djevojčicu. Onoj koja je, zajedno sa svojim partnerom, pretukla svog rođenog sina nasmrt. Onoj koja je… Majka? Dijete je institucija, svetinja, dar, komad tvog mesa, kap tvoje krvi, najveća sreća i najveća bol. Dar života ili Boga, svejedno je.
Tvoje je oblikovati ga, od njega napraviti boljeg čovjeka od sebe. Tvoje je bdjeti nad svakom njegovom suzom, temperaturom, gipsom, modricom, opomenom, svađom, jedinicom, simpatijom, željom, nadom, tugom, ogrebotinom. Tvoje je grliti ga i kad imaš gomilu rublja za glačanje i pun sudoper posuđa. Tvoje je s njim slagati gradove od Lego kockica i kad te boli glava i kad imaš gomilu problema. Tvoje je osigurati mu ono što mu je najpotrebnije - osmijeh. Tvoje je i opomenuti ga kad pogriješi i kazniti ga kad zasluži. Tvoje je, prije svega, dati mu primjer.
A ti, jadni i žalosni svijete, koji okrećeš glavu od dječje patnje, šutiš i skrivaš se jer misliš da te se to ne tiče, a guraš nos u tuđe kuhinje i tuđe krevete... Ti koji si stigao do podruma savjesti, izokrenuo sustav vrijednosti i srozao se do razine realityja… Ti, svijete, moraš shvatiti da na ovoj djeci ostaje budućnost, da su to neki novi predsjednici, ministri, liječnici, inženjeri, ali i novi manijaci, psihopati, nasilnici i kriminalci.
Sve ovisi kakav su im primjer roditelji dali. Dočekat ćeš, svijete, možda novi potop kad Bog shvati da ovo ništa ne valja i da će morati sve ispočetka…”
