“Političko komuniciranje” (Political communication) nova je i ukupno osamnaesta knjiga prof. dr. Zorana Tomića. U izdavaštvu Sveučilišta u Mostaru, Synopsisa i Sveučilišta Sjever izišao je još jedan sveučilišni udžbenik na 822 stranice, a namijenjen je, prije svega, studentima preddiplomskih, diplomskih i doktorskih studija, kao i političkim praktičarima, stranačkim aktivistima, novinarima i svima drugima koji nastoje upoznati složene odnose unutar političkih arena.
Posebno značenje
Političko komuniciranje podijeljeno je u petnaest poglavlja. Autor ovog udžbenika studiozno obrađuje teoriju komunikacije te daje temeljni komunikološki okvir komuniciranja, zatim razrađuje aktere, instrumente i učinke političke komunikacije. U teorijama političke komunikacije prof. Tomić donosi teorije sustava, teorije mreže, medija, odlučivanja, moći, elita i dr. teorije, a na njih se “naslanjaju” simboli političke komunikacije.
Fenomenu sve veće profesionalizacije i personalizacije političke komunikacije autor daje posebno značenje jer su ova dva politička i komunikacijska fenomena izrazito prisutna u provedbi i pakiranju politike. Mediji u političkoj komunikaciji i izborne kampanje važne su cjeline ovog djela, posebno u kontekstu dizajniranja modernih političkih kampanja i strategije medija unutar tih kampanja. Dr. Tomić analizira s teorijskog i praktičnog aspekta predsjedničke komunikacije, međunarodnu političku komunikaciju te političke odnose s javnošću. Na kraju knjige bogat je rječnik pojmova političke komunikacije i opširna svjetska i domaća literatura.
Brojne tehnike i metode
Predstavljajući sadržaj knjige, posebno je važno izdvojiti četiri poglavlja koja su dio sadržaja svjetskih udžbenika iz područja političke komunikacije, a koje su temeljno obrađene u ovom udžbeniku. To su: političko vodstvo (leadership), političko brendiranje, politička reputacija/ugled, politički populizam. Čitateljima ovih cjelina nudi se uvid u političko i predsjedničko liderstvo, izvori autoriteta i moći, zatim načini političkog brendiranja i rebrendiranja, brendiranja političkih kandidata i dr. U poglavlju političke reputacije nudi se pregled kreiranja političkog ugleda, uloge odnosa s javnošću i upravljanja reputacijom, model idealnog političara, imidž i reputacija itd. Fenomenu političkog populizama dr. Tomić pristupa i teorijski, ali donosi i brojne tehnike i metode provedbe političkog populizma.
Profesor emeritus i član Europske akademije znanosti i umjetnosti Mario Plenković smatra da “‘Političko komuniciranje’ dr. Z. Tomića predstavlja značajan doprinos u izučavanju teorije, ali i prakse političke komunikacije u ovome dijelu Europe. Po stilu i načinu pisana je kao sveučilišni udžbenik i primarno namijenjena studentima, a vrijedna je građa za izučavanje i praktičarima te svima koji sudjeluju u političkoj areni”.
Doc. dr. Damir Jugo, dekan Visoke škole za komunikacijski menadžment “Edward Bernays” Zagreb, navodi da je knjiga korisna i cjelovita “koju je napisao jedan od najznačajnijih istraživača, teoretičara i praktičara iz područja komunikacijskih znanosti u BiH, Hrvatskoj i zemljama okružja, ali i znatno šire”.
Predgovor potpisuje dugogodišnji autorov suradnik i kolega, ugledni profesor s područja komunikacija i medija prof. dr. Besim Spahić. “Danas sa sigurnošću mogu reći da je knjiga ‘Političko komuniciranje’ (više od 60 novih, suvremenih izvora/knjiga) cjelovit udžbenik i da je red. prof. dr. Zoran Tomić njome zaokružio jednu važnu znanstvenu disciplinu, koju je, istina, on prvi započeo istraživati i teorijski tretirati na širem području jugoistočne Europe. Ovime je dr. Tomić još jedanput potvrdio svoje veliko značenje kao znanstvenik i kao profesor, a slobodno se može reći da je i lider u području političke komunikacije”. •
