''Još me smilje drži ovdje u Hercegovini. Sada slijedi jedna berba, a na kraju godine ću znati na čemu sam. Ako budem imao gdje prodati robu i ako ta cijena bude zadovoljavajuća, ostat ću ovdje i raditi, a ako ne, idem u Njemačku. Dobar dio obitelji već je tamo i imat će me tko dočekati. Htio sam ostati, vjerovao u ovo podneblje, ali nekako se osjećam iznevjereno, i od ovog smilja, i od neprestane nade da će biti bolje...”
Odlazak u inozemstvo
Tim riječima obraća nam se jedan mladi proizvođač iz zapadne Hercegovine, koji je ujedno i personifikacija većine mladih proizvođača koji su se u ovom vremenu okrenuli smilju. Kao što strani ulagači u dionice prate kretanja na Wall Streetu, doživljavaju uspone i padove, tako i ovdašnji ulagači u smilje prate priopćenja Instituta, otkupljivača, udruga i svi čekaju konačnu cijenu koja još nije definirana, ali je svakog dana u središtu velikog broja hercegovačkih razgovora. Zemljoradnja je općenito uspjela jednim dijelom zaustaviti iseljavanje. Ono se i dalje događa, statistika je neumoljiva, ali mnogi, barem gajeći tu nadu da će ostvariti profit dostojan življenja u ovoj zemlji, ostaju i rade, bilo oko smilja, bilo oko malina ili nekih drugih poljoprivrednih kultura, voća, povrća, ljekovitog bilja... Jučer smo kontaktirali predsjednika Saveza organskih proizvođača u BiH Sejada Hercega.
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
