“Tamo gdje je bila vojna i civilna vlast Herceg Bosne i HVO-a, Hrvati su opstali. Gdje je nije bilo, zadesila su ih stradanja, ubojstva, višegodišnji progon. Danas tamo gotovo i nema Hrvata...” U tim rečenicama zbrajali su svoja objašnjenja zašto Herceg Bosna, zašto se obilježava, što su bili uzroci... brojni hrvatski dužnosnici posljednjih dana. A podaci popisa pučanstva provedeni 2013. godine su to neporecivo potvrdili i tako na najbolji način opovrgnuli mantre političkog Sarajeva. Prema tim podacima, na popisu 1991. godine bila su 760.852 Hrvata, a 22 godine poslije ostalo ih je tek 544.780.
Statistika nemilosrdna
Prognano, raseljeno, ubijeno, nestalo je više od 220.000 Hrvata, ponajprije u ratu, a dio ljudi se selio i u poslijeratnim godinama. No, sve statistike, pa i one crkvene, govorile su o u postocima najvećim stradanjima Hrvata među sva tri naroda u proteklom ratu u BiH. I zamisli čuda, u svim općinama gdje su Hrvati bili organizirani kroz Hrvatsko vijeće obrane i institucije Herceg Bosne ostali su u još većem broju nego što je to bilo prije dva desetljeća. Istodobno, u svim sredinama gdje HZ HB ili HVO nisu postojali ili su bili vojnički poraženi, Hrvati su desetkovani. Prema podacima popisa, oko 120.000 Hrvata prognano je s područja gdje su danas vlasti Republike Srpske, te još gotovo toliko s područja gdje je u ratu područjem upravljala bošnjačka Armija BiH. Najveći progoni Hrvata dogodili su se na području općina Bosanske Posavine Dervente, Bosanskog Broda, Modriče, Banje Luke, ali i iz središnjeg dijela zemlje u gradovima Sarajevu i Zenici gdje doslovno nije bilo nikakvog rata između Hrvata i Bošnjaka.
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
Bugojno je imalo i registarske oznake HB ali zahvaljujuci HVO u HB Mati Bobanu šusku Tudjmanu su prodati raseljeni tako da naslov nije istinit a vazi i za općinu Travnik