Postporođajna depresija muči sve veći broj majki koje se s ovim poremećajem suočavaju nakon poroda. O uzrocima postporođajne depresije, njezinim posljedicama, vrstama, liječenju i terapiji te razbijanju predrasuda o ovoj problematici razgovarali smo s Jelenom Mihić Salapura, predsjednicom savjetovališta Eko Eho, Centra za edukaciju i promociju zdravog života u Banjoj Luci.
Kako definirati postporođajnu depresiju?
Postpartalni poremećaji koji obuhvaćaju postporođajnu tugu, depresiju, psihozu i anksioznost su sve učestalije komplikacije poslije rođenja djeteta. Postporođajna depresija je stanje koje se najčešće javlja u prvoj godini nakon poroda, ali ne nužno tada. Po simptomima i kliničkoj slici se ne razlikuje od depresije, jedina specifičnost je trenutak nastanka. Smatra se da oko 80% majki doživljava promjene u raspoloženju u vidu pretjerane osjetljivosti, plačljivosti i slično. Kod postporođajne depresije ovi simptomi ne prestaju spontano već se pogoršavaju, pa tako žena zapada u teško emotivno stanje koje uključuje osjećanja tuge, bespomoćnosti, beznadežnosti, majke teško ostvaruju povezanost s bebom i javlja se jak osjećaj krivnje i srama.
Jesu li poznati njezini uzroci?
Nisu poznati jasni uzroci postporođajne depresije, ali se može govoriti o kombinaciji psiholoških, emocionalnih i fizioloških faktora koji češće dovode do depresije. Velike hormonalne promjene koje nastupe nakon poroda definitivno utječu na to da su mnoge žene razdražljive, umorne, da osjećaju strah. Ovi simptomi bi trebali nestati nakon što se hormoni vrate u ravnotežu i nakon što se
svi prilagode novonastaloj situaciji. Međutim, nije uvijek tako. Postoji nekoliko riziko faktora koji u kombinaciji češće dovode do postporođajne depresije: prethodno iskustvo s depresijom i drugim psihološkim poremećajima, prisutnost depresivnog poremećaja u obiteljskoj povjesti, preživljen veliki stres nekoliko godina prije trudnoće ili za vrijeme trudnoće, zdravstveni problemi kod bebe,
problemi s dojenjem, problemi u partnerskim odnosima, financijski problemi, nedostatak podrške i pomoći, rođenje blizanaca (trojki, četvorki..), neplanirana i neželjena trudnoća.
Koliko je postporođajna depresija kompleksna i što se događa u mentalnom sklopu žene nakon porađaja?
Ne smijemo zanemariti činjenicu da je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije depresija jedno od najčešćih oboljenja u populaciji, nešto je učestalija kod žena. U cijelom svijetu se bilježi ogroman rast broja oboljelih i taj problem je izazov za sve zdravstvene sustave, ne samo naš. Postporođajna depresija je kompleksnija utoliko što postaje središšnji obiteljski problem; osim same pacijentice, pogađa neizravno i bebu odnosno narušava emocionalni odnos s majkom ili ga potpuno onemogućuje, a znamo da od kvalitete tog odnosa ovisi emocionalna i psihološka stabilnost djeteta i da se svi kasniji odnosi u životu grade na tom temelju. Pitali ste kakve se promjene događaju kod majke. Osim fizičkih i hormonalnih, uloga majke nosi brojne promjene na socijalnom planu, u prvoj godini nakon poroda sve je podređeno bebi, veliki broj žena i mnogo godina kasnije ne može povratiti svoj stari
identitet i nastaviti s ulogama koje su obavljale prije majčinstva. Za neke žene je to potpuno prirodno i ne predstavlja im problem, ali za neke je ogroman izvor nezadovoljstva, što sve ovisi od osobe i sveukupnih životnih okolnosti.
Koliko je majka ranjiva i krhka u tom stanju?
Kao što je već rečeno, većina žena u razdoblju nakon rođenja djeteta se osjeća razdražljivo i ranjivo. Tijelu je potrebno nekoliko mjeseci do godinu dana da se vrati u prvobitno stanje nakon trudnoće, a smatra se da je toliko vremena potrebno i da se prilagodinmo na novu ulogu. Podrška i pomoć koju dobiva od obitelji i okolice u velikoj mjeri utječu na to koliko brzo će se prevazići poteškoće.
Kako prepoznati simptome, kako to žena može prepoznati, a kako njeni bližnji?
Jako je važno brzo reagirati jer je postporođajna depresija izlječiva, ali se mora tretirati jer neće sama nestati. Neki od najčešćih simptoma su brze i česte promjene raspoloženja uključujući često plakanje, nemogućnost da se ostvari emocionalna povezanost s bebom, gubitak apetita ili prejedanje, nesanica ili pretjerano spavanje, gubitak koncentracije i nemogućnost fokusiranja, umor,
nejasna osjećanja straha, napadi panike, suicidalne misli...
Koliko su ljudi informirani i educirani o uzrocima i posljedicama postporođajne depresije?
Trenutno se u našem društvu malo ili gotovo nikako ne govori o mentalnom zdravlјu u postporođajnom razdoblju, niti postoji bilo kakav skrining mentalnog zdravlja žena tijekom trudnoće i postporođajnog razdoblja u našem zdravstvu. Žene najčešće ne govore o promjenama svog mentalnog zdravlјa tijekom ovog razdoblja, a razlog za to je većinom sram s kojim bi se suočile ukoliko bi potražile pomoć i priznale kako se osjećaju. U prilog tome govore i rezultati ankete koje je naše Udruženje provelo gdje se pokazalo da se čak 95% ispitanica na području Bosne i Hercegovine izjasnilo da u zdravstvenom sustavu nisu dobile nikakve informacije o mogućim komplikacijama i promjenama u mentalnom stanju tijekom trudnoće i nakon poroda, a jednak postotak njih je rekao da u slučaju postojanja simptoma nisu znale kome se mogu obratiti za pomoć.
Koliko je vremenski potrebno da se bolest preboli?
To je individualno i ovisi od osobe i njenog mentalnog zdravlja i prije trudnoće i poroda. Također, brzina oporavka ovisi od trenutka u kojem se započne tretman postporođajne depresije. Naravno, važno je da se s tretmanom ovih stanja počne što ranije.
Koje su posljedice postporođajne depresije?
Samo mama koja je dobro može ostvariti povezanost s bebom i na taj način učiniti da se beba osjeća dobrodošlo, sigurno i povezano, što je osnova dalјnjeg emocionalnog i psihološkog razvoja djeteta. Kada bi majke u ovom razdoblju dobile podršku koju trebaju od društva i okoline bile bi u mogućnosti ostvariti kvalitetniju vezu s djetetom i kroz nekoliko godina imali bi sasvim drugačije društvo napravljeno od ispunjenijih i sretnijih lјudi. Postporođajni poremećaji mentalnog zdravlјa ometaju ili sprečavaju ostvarivanje veze između roditelјa i djeteta koja se događa u prvim mjesecima djetetovog života što ima trajne poslјedice na emocionalni i psihološki razvoj djeteta.
Što se događa u najtežim slučajevima i može li postporođajna depresija biti uzrokom čedomorstva?
Jedna od sedam majki će doživjeti postporođajnu depresiju nakon rođenja djeteta, 1 do 2 od 1000 žena će doživjeti postporođajnu psihozu (od čega 4% izvrši čedomorstvo, a 5% ih počini samoubojstvo), 15 do 21% žena će patiti od depresije ili anksioznosti tijekom trudnoće, a od toga 50-75% osoba se nikada ne detektira i ne dobije adekvatnu pomoć. Žene koje pate od postporođajne depresije u najtežim slučajevima mogu počiniti samoubojstvo prije nego povrijediti bebu. U medijima se često ovakvi slučajevi pogrešno pripisuju postporođajnoj depresiji, a zapravo se radi o mnogo težem stanju, odnosno postporođajnoj psihozi koja se javlja dosta rjeđe nego postporođajna depresija i zahtijeva hospitalizaciju i medikamentoznu terapiju.
Koliko postporođajna depresija predstavlja tabu temu u bosanskohercegovačkom društvu?
Upravo zbog toga što je postporođajna depresija tabu tema u našem društvu, važna je prevencija, informiranje i širenje svijesti javnosti o značaju podrške trudnicama i majkama u postporođajnom periodu, rana procjena i adekvatan tretman. Cilј nam je da se više radi na prevenciji u našem zdravstvu, da se ovoj temi posveti pažnja koju zaslužuje, da se podigne svijest javnosti o ovoj temi, kao i da se izgradi zajednica trudnica i majki koje će se međusobno podržavati i podijeliti svoja iskustva kako bi drugim majkama pokazale da one nisu jedine koje se bore s tim problemom, zajednica koja će ostvariti interakciju s drugim majkama u istoj situaciji. Potrebno nam je više žena koje će reći: „Znam kako ti je. Možeš mi se uvijek povjeriti, neću te osuditi“. Hrabro je i važno progovoriti o teškim trenucima roditelјstva – neugodnim osjećajima, stresnim situacijama, sumnjama i strahovima - svi ih imamo. Važno je imati i nekoga s kim ih možemo podijeliti bez osuđivanja i etiketiranja. O ovoj temi se mora govoriti, priznati da su perinatalni poremećaji bolest – izlјečiva, ali samo ako se suočimo s njom.
Koliko se o tome govori, a koliko potiskuje?
U našem društvu postoji negativna stigma koja okružuje mentalne bolesti i za one koji od njih pate smatra se da imaju kontrolu nad svojim stanjem i da su odgovorni za uzrok nastanka bolesti. To najčešće sprečava žene i njihove obitelji da otvoreno razgovaraju o stanjima kroz koja prolaze i potraže pomoć. Zbog društvenih predrasuda o ovom problemu, mnoge žene ne prijavljuju simptome
niti oni budu prepoznati od strane obitelji i okoline što može dovesti do trajnih posljedica po zdravlje majke i bebe.
Kako izgleda proces terapije i oporavka od postporođajne depresije?
Kada govorimo o tretmanu, postporođajna depresija se tretira drugačije od slučaja do slučaja u ovisnosti od vrste i težine simptoma. Mogućnosti liječenja uključuju korištenje lijekova kao što su anksiolitici ili antidepresivi i psihoterapiju. Psihoterapija je oblik tretmana koji je zasnovan na razgovoru sa stručnom osobom, psihoterapeutom koji pomaže osobi pronaći bolje načine nošenja s
vlastitim emocijama, mislima i uvjerenjima i koji pomaže osobi u identifikovanju strategija kod rješavanja problema, postavljanju realnih ciljeva i pronalaženju pozitivnih načina reagiranja na situaciju. U situacijama partnerskih i obiteljskih problema, veoma je korisna partnerska i obiteljska terapija. Grupna terapija je zasnovana na korištenju međusobne podrške osoba koje prolaze kroz isti problem ili imaju slične poteškoće. Grupnu terapiju vodi jednan ili više obučenih psihoterapeuta i koristi dinamiku koja se događa između članova grupe kako bi se identificirala problematična područja i interpersonalne poteškoće. Grupa za podrške ženama nakon poroda često kombinira psiho-edukaciju (podučavanje o promjenama u oblasti mentalnog zdravlja majki, uzrocima, mogućnostima liječenja, životnim strategijama) i psihoterapijske intervencije. Cilj grupa je pomoći u izgradnji međusobne podrške osoba koje se nalaze u istim životnim situacijama tj. dati prostor mami da je drugi čuju, da sazna da nije sama u svojim borbama, te da razgovara i dijeli ideje u vezi s načinima prevladavanja stresa i adaptacije na nove životne uloge. Uz odgovarajući tretman, simptomi postporođajne depresije se obično poboljšavaju. U nekim slučajevima, postporođajna depresija se može nastaviti i dobiti kronični oblik. Veoma važno je nastaviti tretman i nakon prvobitnog poboljšanja. Rani prekid liječenja može dovesti do recidiva i ponovne pojave simptoma.
Kada je osnovan vaš centar i na čiju inicijativu?
Udruženje EKO EHO – Centar za edukaciju i promociju zdravog života osnovano je 27.03.2018. Ovaj Centar su osnovale majke koje su prošle kroz ova stanja i koje su isto tako mislile da nešto nije u redu s njima. Zbog toga smo i htjele pokazati i drugim majkama da nisu jedine koje kroz to prolaze i da im pomognemo. Prve smo u BiH organizirale grupe psihološke podrške za žene u postporođajnom razdoblju. Kontinuirano provodimo kampanje podizanja svijesti javnosti o ovoj temi putem naše Facebook i web
stranice. Trenutno realiziramo projekt koji je dio Projekta mentalnog zdravlja u BiH, koji podržava Vlada Švicarske a implementira Asocijacija XY u partnerstvu s Federalnim ministarstvom zdravstva i Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Republike
Srpske. U okviru ovog projekta snimljen je video o postporođajnoj depresiji s ciljem smanjenja stigme koja vlada kada je u pitanju ova tema, te ohrabrivanja žena koje se suočavaju s ovim problemom da potraže pomoć.
Kakva su iskustva žena, koliko žena je dosad bilo u vašem centru?
Grupe podrške se redovito sastaju od listopada 2018. godine. Susreti se održavaju dva puta mjesečno, a grupa broji do 10 žena. Većina njih je s nama od samog početka, dok su neke na preporuku našeg psihoterapeuta upućene psihijatru ili na individualnu psihoterapiju. O pozitivnim iskustvima bi bilo najbolje pitati naše korisnice, ali možemo reći da je njihova istrajnost i činjenica da ne propuštaju susrete dovoljan pokazatelj koliko im ovi susreti prijaju.
