Svjedoci smo, nažalost, da se iz različitih razloga kuće i ognjišta u našim selima zatvaraju i gase, no ima i suprotnih i svijetlih primjera da se oživljavaju i vraćaju u život pradjedovska imanja i zemlja, od kojih se nekad živjelo, koja su hranila brojnu čeljad. Primjer za to je profesor Ivan Pavlović iz Ljubuškog i njegovi sumještani iz obližnjeg rodnog sela Studenci, koji su se s puno entuzijazma, poleta i ljubavi posvetili svetoj grudi na kojoj su bezbrižno odrastali i stasavali gledajući i upijajući kako se roditelji bore sa škrtom zemljom kako bi djeci i obitelji osigurali koru kruha.
Šezdesete godine
- Ovo bi mjesto tijekom ljeta, od početka lipnja do početka rujna, bilo naseljeno. Šest obitelji bi se kompletno iz Studenaca tu preselilo sa svojim blagom - ovcama, kravama, konjima, svinjama, kokošima... Doselili se moj otac Nikola, majka Anica i nas šestero djece i živjeli smo u ovoj kući. Tu je bio jedan fin veliki zid, gledali smo zalazak sunca, čuvali stoku, a roditelji su išli raditi, sadili duhan i nešto povrća u vrtlačama, a na obradivim parcelama uz Trebižat niže Kravice uzgajali su uglavnom kukuruz i grah. Uz kuće su bile i staje, posebno za ovce, a posebno za krave i konje, srušene su i sad ih nema. Trajalo je to sve do sredine 60-ih godina - prisjeća se prof. Ivan Pavlović, pokazujući na ostatke nekadašnje skromne kućice, za koju ga veže sretno djetinjstvo. Pavlović je sveučilišni profesor u mirovini, u zvanju prof. dr. matematike predavao je na sveučilištima u Mostaru i Dubrovniku, a četiri mandata je bio dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Ima 75 godina, dobrog je zdravlja, pet godina je u mirovini. Radi se o predjelu koji Studenčani zovu Brdo, smješteno kilometar-dva jugozapadno poviše Studenaca, otprilike isto toliko udaljeno nizvodno od vodopada Kravica. Do rijeke Trebižat je samo koju stotinu metara, a odnedavno upravo tu preko njega prelazi most i autocesta na koridoru Vc. No, most i autocesta su uniže i udaljeni toliko da ne remete blaženi mir Brda. Od Kravice do njihovih imanja, ograda sa šumom i obradivim vrtlima, izgradili su 2007. makadamsku cestu u dužini 1,5 kilometara, a u tome je sudjelovalo oko 30 kućanstava iz zaseoka Barišići u Studencima. Sada tu dolaze, sijeku i koriste svoje drvo, obrađuju pomalo zemlju, uzgajaju određene kulture... Jedna stara kuća je obnovljena, napravljena je jedna vikendica, dvojica su zainteresirana to učiniti, a petorica su uzela koncesije na susjednom općinskom zemljištu. - Ja sam uzeo koncesiju za uzgoj maslina i manji dio za sadnju smilja, bratić Ivan je posadio šipke, Ivan Pavlović zvani Ićko masline, Jozo Pavlović također masline, on je obnovio kuću, i njegov brat Zdenko Pavlović šipke. Svima nam je ovdje lijepo, uživamo u miru na svojoj djedovini i radimo, prekrasno je mjesto i za rad i odmor. Uz sami maslinik, gdje je nekad bio vrtal, koji je u obiteljskoj diobi meni zapao, napravio sam vikendicu. Služi mi za potrebe rada u masliniku, ali posebice za odmor duše i tijela. Ovdje se izvanredno osjećam, opuštam i odmaram. Koncesiju sam dobio na 37 duluma, posadio sam 800 maslina, jedan dio je bio pod smiljem, no odustao sam od smilja i sad ću i tu posaditi još 200 maslina, tako da će ih biti ukupno 1000 - govori zadovoljno.
Zlatna medalja za ulje
Njegove masline su stasale za ozbiljnu berbu u posljednje tri godine i za to vrijeme dobio je ukupno 2000 litara ulja. Maslinik je višesortni, pa tako i ulje. Na Danima mladog maslinova ulja u Dalmaciji, koji su održani u Vodicama pokraj Šibenika, dobio je zlatnu medalju. Od ukupno 281 uzorka, njegovo ulje je ušlo među prvih 10 koji konkuriraju za izbor šampiona i osvojilo sedmo mjesto i zlatnu medalju. Ove godine je na Danima berbe masline 2018. u Mostaru, u klasi ekstradjevičanskih maslinovih ulja, dobilo najviše bodova, proglašeno je “asom” i osvojilo prvo mjesto i zlatnu medalju. Sve što proizvede unaprijed proda - u Ljubuškom, Čitluku, Čapljini i Mostaru.
- Bili su mi stručnjaci iz Istre, s Pelješca i iz Šibenika i nakon što su sve pregledali i procijenili, rekli su da je ovaj naš teren, u najmanju ruku, idealan za masline. Prozračan je, uvijek ima zraka, uvijek puše s Trebižata, a sastav zemljišta je otprilike 50 posto zemlja, 50 posto kamen. Rezultat je dobar i kvalitetan urod masline - kaže na koncu prof. Pavlović. •
