Pitanje reforme policije u BiH ponovno je aktualnizirano nakon usvajanja novog zakonskog rješenja o unutarnjim poslovima u Federaciji. Stručnjak za javne sigurnosti, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu dr. Mirza Smajić smatra da će se konačna reforma policije odvijati istodobno s procesom ustavnih promjena u BiH, što je potvrdio i u razgovoru za Vecernji.ba.
Večernji list: Kako komentirate odredbe novog zakona o unutarnjim poslovima FBiH? Tretira li on na adekvatan način pitanje civilne i političke kontrole nad radom policije, što se često prigovara?
- Predloženi zakon o unutarnjim poslovina po mom mišljenju ne nudi nikakvo novo rješenje u organizacijskom i operativnom segmentu. Ovo je još samo jedan od partikularnih pokušaja reforme sektora unutarnje sigurnosti u FBiH jer stanje i dalje ostaje nepromijenjeno. Prvenstveno zato što su glavne policijske aktivnosti (javni red i mir, promet, kriminal...) u nadležnosti županijskih uprava policija, dok Federalnoj upravi policije i dalje ostaje koordinirajuća uloga. Iz ovoga možemo zaključiti da predložene mjere ne uvode nove ili olakšavajuće okolnosti u smislu borbe protiv kriminala ili policijske suradnje, već se po mom mišljenju, radi o nekim malim izmjenama koje se prvenstveno odnose na civilnu, odnosno parlamentarnu kontrolu nad radom policije. U tom smislu, mislim da predložene mjere gdje bi Vlada i Parlament dobili nešto veće ovlasti, kada je u pitanju kontrola nad radom policije, samo bi dodatno iskompliciralo i birokratiziralo pa možda i politiziralo određene segmente u radu policije. Mislim da aktualno rješenje izbora-kontrole policijskih čelnika na državnoj, entitetskoj i županijskoj razini preko neovisnih odbora je za sada, tj. u uvjetima “nekonsoldirane demokracije”, dobro rješenje. Želim, također, napomenuti da je sadašnji model kontrole i nadzora nad policijom (ravnateljima, načelnicima) pozitivan produkt dijela reforme policije koja je počela prije deset godina. Da rezimiram, partikularni pokušaj kroz entitetske ili županijske okvire ne nudi i ne predstavlja sustavno rješenje ovog pitanja, već postaje pitanje sekuritizacije – politizacije.
Večernji list: Jesu li neovisni odbori, kao tijela kojima je povjerena ključna uloga pri izboru čelnika policijskih institucija u BiH, ispunili svoju ulogu?
- Mislim da jesu. Prvo, uvođenje neovisnog odbora kao tijela kojim se povjerena ključna uloga pri izboru čelnika policijskih tijela u BiH rezultat je uspješnog dijela reforme policije. Drugo, u radu ovog tijela mogu sudjelovati građani, odnosno stručnjaci pravnih, sigurnosnih, kriminalističkih i drugih oblasti što predstavlja, po mom mišljenju, vrlo dobre pretpostavke za izbor/nadzor policijskih čelnika u BiH. Nadalje, važećim zakonima na svim razinama jasno su definirane uloge i uvjeti rada neovisnog odbora pri izboru i odabiru policijskih čelnika bez značajnog uplitanja vladajuće ili oporbene političke elite. U tom segmentu, a na osnovi osobnog iskustva, zasigurno BiH može poslužiti mnogim državama kao primjer kada je u pitanju reguliranje civilne i ‘političke’ kontrole rada nad policijom. Uzimajući u obzir kompleksnu političku, ekonomsku i ustavnu ambijentalnost koja je obilježena tranzicijskim problemima i nekonsolidacijom demokracije, ovo pitanje ne treba otvarati jer funkcionira.
Večernji list: Može li se reći da je reforma policije u BiH završen proces?
- Definitivno nije. To je proces koji se već deset godina iznova zagovara. Mislim da je ovo pitanje u BiH dosta složeno i kompleksno, ali ujedno i vrlo važno pitanje i možda se po važnosti može svrstati uz pitanje izmjene Ustava BiH. Sa sigurnošću mogu reći da će se ova pitanja paralelno rješavati. Svjedoci smo da je bilo pokušaja da se dođe do političkog konsenzusa oko reforme policije, ali su uvijek prevladale etnopolitičke paradigme. Da objasnim, određene specifičnosti koje proizlaze iz ustavno-pravnog uređenje BiH, a odnose se na organizaciju i funkcioniranje sustava sigurnosti, uvjetuju tretman ovog fenomena u BiH. Prema tome, u BiH egzistira 16 agencija s policijskim ovlastima na tri razine: državnoj, entitetskoj i županijskoj.
To znači da se u biti radi o decentraliziranom policijskom sustavu u BiH gdje su jasno propisane teritorijalne i operativne nadležnosti agencija. S tim u vezi, i pored ovakve situacije, u BiH je policija u znatnoj mjeri učinkovitija nego što možda to trenutačna situacija uopće dopušta.
Da rezimiram, reforma policije je neminovna stvar, ona će doći prije ili kasnije, odnosno zavisit će od stupnja suglasja političkih elita. Iz moje perspektive reforma policije treba se razvijati u pravcu stvaranja jedinstvene vertikalne crte rukovođenja, standardizacije i učinkovitosti.
Večernji list: Treba li i kako na drugi način biti riješeno pitanje koordinacije policijskih agencija BiH?
- Već u prethodnom odgovoru sam konstatirao da je BiH specifična u pogledu organizacije i funkcioniranja policijskog sustava, što opet proizilazi iz ustavno-pravnog uređenja. Osim toga, posebna specifičnost BiH se ogleda upravo u mehanizmu “koordinacije” određenih policijskih poslova. Bit ću sasvim otvoren i reći da smo u prethodnih nekoliko godina imali niz događaja gdje su se nadležnosti policijskih agencija preklapale ili nisu bile jasno definirane.
Optužbe su nerijetko dolazile od političke elite koje su upravo svojedobno stvorile ovakav policijski sustav u državi. To znači da su upravo oni ti koji su stvorili tijela iz čijih samih naziva proizlazi nemoć pa tako imamo policijske agencije koje imaju tek zakonsko pravo koordinacije. Nažalost, sadašnje političko raspoloženje u BiH nije obećavajuće da bi se moglo doći do boljeg rješenja pitanja koordinacije. Opet naglašavam neophodna je jedinstvena i vertikalna linija rukovođenja bez elemenata koordinacije jer suvremene sigurnosne prijetnje i izazovi ne poznaju općine, županije, entitete, države...
