Jedinstven primjer obrade drva starog hrasta abonosa koje su skrivale riječne dubine Bosne nekoliko tisuća godina (od tri do osam tisuća) i njegova ručna obrada dlijetom u primjercima zdjela kakve su se koristile u dalekom dobu od 3000 godina prije Krista pronađenih na lokalitetu u općini Odžak, priča je koja bi mogla postati turistički brend Bosanske Posavine, piše Večernji list BiH.
Nitko nije ni slutio da bi ponovno mogao postati aktualan davno istraženi lokalitet na obroncima Vučjaka gdje su 1960 rađene iskopine na brežuljku Pivnica gdje je iskopana kuća veličine (9 X 7,5 m) s ognjištem iz vremena od 1800. do 2000 g. prije Krista. Danas govorimo ponovno o toj temi, ali na drugačiji način, koji je otvorio svojom stolarskom pričom Ivo Jelušić iz Vojskove u općini Odžak, iako po struci profesor pedagogije i aktualni rukovoditelj odgojno-popravnog doma maloljetničkog zatvora u Orašju. Sve je nadjačala ljubav prema oblikovanju drveta koju je naslijedio od djeda i ujaka, vrsnih stolara, a danas mu u svemu pomaže prijatelj Safet Sejdić, poduzetnik i vlasnik jedne od najboljih stolarija u BiH. Potaknut nalazima kod Odžaka i pronađenim ostacima u Donjoj Mahali kod Orašja, Jelušić je krenuo u pustolovinu čiji se kraj još ne nazire jer mogao bi otvoriti prekrasnu turističku priču brendiranja izrade posebnih i jedinstvenih u svijetu drvenih posuda, replika iz davnog vremena.
Tragovi Kostolačke kulture
- Radi se, u prvome redu, o fragmentima keramike koji su iskopani iz doba od prije gotovo 3250 godina prije Krista koji su nazvani kao dio Kostolačke kulture, sljednice Badenske, a preteče Vučedolske kulture prisutne i na posavskom području. Zanimljivo je za nas u Posavini jer to su nalazi Visa kod Dervente, Pivnice kod Odžaka i Donja Mahala kod Orašja. Stručnjaci iz te oblasti dali su velik značaj Kostolačkoj kulturi na ovome području tako da su nalaze u Pivnici kod Odžaka svrstani u jedinstvene jer se ta kultura jedino na ovome lokalitetu ne miješa s drugim kulturama. Iz praćenja izrade keramike dokazano je kako su stanovnici koji su došli na ovo područje došli sa sjevera i zadržali se u dolini rijeke Bosne koja izlazi iz brdovitih predjela i ulijeva se u rijeku Savu, što su bili glavni lokaliteti Kostolačke kulture - objašnjava povijesne činjenice Jelušić i ističe da mu je glavna ideja bila progovoriti drvom višestoljetnog abonosa o tom davnom vremenu, i to replikama koje su čuvane u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Iz tog doba Kostolačke kulture Jelušić u abonosu izrađuje replike drvenih zdjela iz tog davnog vremena.
- Ja radim prema crtežu rekonstrukcije koju su radili stručnjaci Zemaljskog muzeja iz Sarajeva. Dr. Ana Marić i Adnan Buselodžić omogućili su mi korištenje literature kako bi se upoznao s detaljima pronađenih iskopanih zdjela na posavskim lokalitetima. Lokalitet u Donjoj Mahali nije dovoljno istražen zbog izgradnje nasipa 1925. g., i ta je priča još otvorena. Ono što karakterizira Kostolačku kulturu izrečeno je preko keramike, a posebice preko njezinih šara. One simboliziraju život, način kako se živjelo. Na tim fragmentima koji su iskopani, a jedna čitava zdjela nalazi se u Zemaljskom muzeju, pokazani su načini urezivanja, dubljenja. Te šare su u obliku crta, točkica, no zanimljivo je da se po prvi put na tim fragmentima iskopanim na Pivnici jasno vide obrisi šahovnice koje danas uglavnom simboliziraju i predstavljaju hrvatski narod - kaže nam Jelušić.
Redaju se, bruse...
Poseban je i način izrade unikatnih zdjela, a za svaku je potrebno više dana. Radi se iz jednog komada abonosa podijeljenog na 16 komadića koje Jelušić sastavlja u krug. Takvi se prstenovi redaju jedan na drugi, bruse, tokare i sve se obrađuje ručnim dlijetom zbog čega je dinamika izrade sporija, ali kvaliteta puno bolja.
- Osjećaj je u rukama i dlijetu, a potrebno je uz sve puno ljubavi i strpljenja, ali i znanja. Mislim kako nitko u svijetu ovo ne radi, barem ja nisam naišao na takvo što da se u drvetu koje potječe iz jednog davnog razdoblja rade replike keramičkih zdjela iz više od 3000 godina prije Krista - tvrdi Jelušić i dodaje da je izraženo zanimanje Crkve i institucija za njegov rad pa će vjerojatno uskoro biti organizirana i izložba. Želim da ovo postane simbol kulture Posavine i suvenir našeg područja, da ove i buduće generacije mogu rukom dodirnuti prošlost - zaključuje. •
