Približavanje Bosne i Hercegovine Europskoj uniji potaknulo je pitanje potrebe izmjena Daytonskog mirovnog sporazuma kojemu je ključni pokrovitelj SAD i čiji je sastavni dio Ustav BiH. Nakon godina lutanja, dio europskih metropola, doznaje se, zauzeo je stav kako ovu zemlju treba osloboditi “okova” triju naroda te pokušati stvoriti državu upravo onako kako je vide bošnjački političari i javnost - unitarizirati i posve dokinuti poziciju konstitutivnih naroda, dok pak administracija SAD-a, posebice novopriodošla, s osobitom pozornošću gleda na moguću rekonstrukciju daytonskih načela, čime bi se doveo u opasnost ovaj projekt koji se godinama održava uz međunarodnu pomoć.
“Sejdić - Finci”
U razradi strategije da se država uredi i funkcionira na načelima jednonacionalnih država već se uvelike radi te se pripremaju dokumenti kojim bi se trebalo pred vlasti BiH postaviti takve uvjete. Ponajprije se izvorište za takvo opredjeljenje pronalazi u presudi Suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju “Sejdić -Finci”, čime je započela snažna utakmica oko toga kako formalno urediti zemlju prigodom njezina napredovanju prema europskim integracijama, piše Večernji list BiH. Valja reći kako presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu uopće nije definirala ništa više osim da je naložila kako predstavnicima manjina treba omogućiti da se mogu kandidirati i biti birani za najviše dužnosti, pozicije u Dom naroda i Predsjedništvo BiH. Takva presuda definira potrebu izmjene Izbornog zakona BiH, ali i Ustava zemlje, koji do sada uopće nije bio mijenjan, osim u slučaju reguliranja statusa Distrikta Brčko. Prijepori koji se godinama nameću i opterećuju odnose Bosne i Hercegovine i triju naroda u srži su svih daytonskih rješenja. Kada bi se, primjerice, izbrisale odredbe o konstitutivnim elementima, došlo bi do urušavanja cijelog sustava koji bi, kao u slučaju ranije državne tvorevine Jugoslavije, prijetio proizvesti novi konflikt te bi naizgled nezainteresirani “građani” ponovno zauzeli pozicije u nacionalnim torovima. U suštini, najveći problem BiH je u postojanju različitih koncepata i politika koje imaju manje ili veće međunarodno sponzorstvo.
Cementiranje podjele
Prije svega se to odnosi na bošnjački unitarizam uvijen u celofan građanskoga, dok se pak s druge strane jasno ističe srpski separatizam. I upravo ti nedodirljivi politički polovi najviše štete nanose samoj državi BiH te Hrvatima koji su kao najmalobrojniji i suštinski bez vlastitog entiteta u podređenoj poziciji i u nemogućnosti presudno utjecati, kao što to mogu Srbi u RS-u i Bošnjaci u FBiH, u dva entiteta koja imaju najveći kapacitet vlasti. To je razlog što je BiH danas manje zajednička država nego godinama ranije jer to postaju RS odnosno FBiH. Na sve to nadovezala se, uz domaće političare, jednako neinventivna i nezainteresirana za nijanse međunarodna zajednica koja stvari promatra tako da ističe kako političke i nacionalne probleme može rješavati ekonomskim mjerama.
