Teško je pronaći prijatelja koji te ne gleda kroz interes ili zbog interesa, već prijatelja koji je tu i u dobru i u zlu. A, prijateljstvo između Sarajlije Edisa Zubana i Brčaka Seade Seje Sadikovića počelo je prije više od 30 godina, traje i danas, a, sigurno će trajat dok žive. Njihovo pravo i iskreno prijateljstvo okrunjeno je u bolnici, u Sveučilišnoj klinici u Frankfurtu. Tu je Sead Sadiković svoj zdravi bubreg donirao svom bolesnom prijatelju Edisu Zubanu, piše bihinfo.ba.
Bolnička soba
Nakon zahvata obojica su dobro, nasmijana, kao da nije ni bilo operacije, kao da nije bilo doniranja bubrega. Samo je jedna mala razlika, a to je da će Sadiković bolnicu napustiti s jednim bubregom, a njegov prijatelj Edis s čak tri. Doduše, sa samo jednim zdravim, bubregom koji mu je donirao Sead. Jer, kako je Edis rekao, bubrezi koji nisu u funkciji ipak ostaju u tijelu toliko dugo dok ne počnu stvarati smetnju, a to se vrlo rijetko događa.
Ono što je posebno zanimljivo, po nekom nepisanom medicinskom običaju u Njemačkoj, svaki donirani bubreg treba dobiti svoje ime. Njih dvojica se nimalo nisu dvoumila oko imena, pa, kada ih je liječnik upitao jesu li dali ime bubregu - i jedan i drugi su uglas rekli: - Mimi. Doktor je ostao malo zatečen imenom, a onda mu je Zuban objasnio.
- Imam sina Armina, a koji je rođen s Downovim sindromom. On je moj ponos, moje sve, a on i Sead su veliki prijatelji. Moj Armin ima nadimak, a to je Mimi. Tako da se nimalo nismo dvoumili oko imena - kazao je Zuban, piše binfo.ba.
Edisova supruga Amina objasnila je njihovu vezu sa Seadom:
- Naše obitelji su trideset godina u prijateljstvu, čak su nam i djeca rođena u nekoliko mjeseci razlike. Uvijek smo se držali zajedno, kako u dobrim tako i u lošim situacijama. Uvijek smo bili jedni uz druge, a posebno su bili uz nas kada se naš Armin rodio. To naše prijateljstvo je neprocjenjivo blago. Kada je Sead obavio sve pretrage i kada su stigli rezultati da može biti donor mom suprugu, on nam je rekao:
- Ja sam znao, vjerovao sam u to da će moj bubreg odgovarati Edisu. Svim srcem sam to želio, moje želje su se ostvarile jer sam mu htio produljiti život.
Do ove operacije bili su pravi i iskreni prijatelji, a nakon operacije su na neki način postali i pravi rod. Jer jedan dio Seadovih organa živi u tijelu Edisa Zubana.
- Moja bubrežna bolest počela je prije nešto više od 12 godina, a posljednje tri godine bio sam na dijalizi, kada su oba bubrega otkazala. Nakon dva mjeseca dijalize javio mi se prijatelj Sejo Sadiković i rekao mi kako je on razgovarao s njegovom obitelji i odlučio mi pomoći. To je za mene bio šok, pozitivan i nevjerojatan šok. Od moje obitelji javio se moj brat, ali njegov bubreg nije odgovarao. Zapravo, njih dvojica su se 2021. godine zajedno javila na testiranje upravo u ovoj klinici, ali bubreg mog brata nije odgovarao - govori Zuban.
Na pitanje zašto je tek tri godine poslije došlo do presađivanja, odgovara:
Otklonjene sumnje
- Pa, zbog toga što je ovo Njemačka. Liječnici jednostavno nisu vjerovali da mi Sead tek tako daruje bubreg. Htjeli su otkloniti svaku sumnju da Seadu plaćam da mi donira bubreg. Na kraju, kada smo prošli sve moguće pripreme i kada su uvidjeli da je sve čisto, dobili smo "zeleno svjetlo".
- Jednostavno nisam mogao dopustiti da Edis bude do kraja života ovisan o dijalizi, nisam htio izgubiti iskrenog i pravog prijatelja. Znao sam da u mojoj obitelji nitko nikada nije bolovao od bubrežnih bolesti i moja je velika želja bila donirati mu bubreg. Dok su trajale pretrage, molio sam dragog Boga da se sve podudari i da svom Edisu sa svojim bubregom darujem nove životne radosti bez bolnice i dijalize. Moja supruga i moji sinovi su mi samo rekli da, ako sam odlučio, onda su i oni uz mene - ispričao je donator bubrega Sead Sejo Sadiković na kraju uz poruku budućim donatorima.
- Neka se ljudi ne boje. S jednim zdravim bubregom čovjek može živjeti cijeli život. Dijalize su za svakog čovjeka jako teške, bolne, uskraćene su mu radosti života. Ja sada na svijet gledam drugim očima, moja duša, moja misija na ovom svijetu je ispunjena - poručuje Sead, a Edis na to dodaje:
- Iskreno i od srca nadam da ću već u rujnu zagrliti svoje Sarajevo.
