Tri je mjeseca Goran Milić patio držeći dijetu. Odrekao se, kaže, svega ukusnog i slasnog, sve u nadi da će mu liječnici reći da po kilaži više ne spada u rizičnu skupinu, te da će moći otputovati u Ameriku i na licu mjesta snimiti novu televizijsku poslasticu, serijal “What’s up America”.
Želja mu je, govori, bila prenijeti turobnu situaciju koju je donijela pandemija pogodivši SAD više od ijedne druge zemlje, ali i prikazati američki borbeni duh koji se ne predaje lako. No, ni Milić nije od onih koji lako odustaju: kada je shvatio da neće moći osobno putovati u SAD, stao je na čelo ekipe koja na ovom projektu radi na dva kontinenta, u različitim vremenskim zonama.
No, krenimo redom: zašto “What’s up America”?
- Sam naslov serijala daje široke mogućnosti jer “What’s up America” može značiti “Što je novo”, “Kako se osjećaš”, “Što se događa”... Zapravo, to je priča o američkim vrijednostima, koje su u mnogočemu drukčije od južnoeuropskih. Neke nam se čine prihvatljivim, čak smo ih skloni veličati kao razlog ekonomskih uspjeha američkog društva koje bi trebalo kopirati. A druge su Europljanima i antipatične dok ih Amerikanci smatraju posve normalnima. HRT-ova publika će, kada se serijal prikaže, znati da je sve snimano u predizborno vrijeme, kada nismo mogli znati tko će pobijediti na predsjedničkom izborima. Ali, u političkom dijelu serijala dajemo odgovore na pitanje zašto netko postaje republikanac, zašto se netko drugi izjašnjava kao demokrat, a treći opet prelazi iz jedne stranke u drugu. Ovisi li to o socijalnom položaju, obrazovanju, obiteljskoj tradiciji, mjestu rođenja? I smatra li se izdajom mijenjanje stranačkih boja? Naravno, posljedice korone i promjena načina života, kakve mjere donosi središnja država, tko će osiromašiti, a tko ne prolazi loše ni u pandemiji, također su neke od tema - govori prekaljeni reporter koji je u Ameriku trebao otputovati još 1. lipnja, kako bi sve pripremio za listopad, pred predsjedničke izbore u SAD-u.
- Odgodili smo putovanje za rujan, jer se nije moglo putovati, a onda su mi liječnici rekli da spadam u rizičnu skupinu. Napravio sam nadljudski napor preko ljeta, smršavio 20 kilograma, spustio šećer na prosjek od 7,5, ali to nije bilo dovoljno da mi doktorica Gordana odobri put. U njenoj ordinaciji sve vrijednosti su skočile, tlak, šećer, a još mi je napomenula da me nitko ne bi želio osigurati za takav put - prisjeća se Milić, i nastavlja:
- Onda su producentice Kombinat produkcije Sandra Basso i Vesna Banović predložile, a ja se s oduševljenjem složio, da cijeli projekt vodimo iz Zagreba, a da u Americi snimateljska i novinarska ekipa sve pokrije po našim uputama. Razgovore bismo vodili preko Zooma, ali bi dvije kamere snimale sugovornike u Americi, a dvije-tri mene u jednom predivnom zagrebačkom prostoru. Dakle, nikakva folirancija, razgovor je uživo, a slika je odlična, nije Skype. Jako mi je drago da je HTV, koji kao veliki sustav ponekad ne može brzo reagirati, ovaj put bio besprijekorno kooperativan - ističe novinar koji je sada na čelu projekta dviju ekipa koje rade simultano na dva kontinenta.
- Naša ekipa u Zagrebu broji devet članova, to je baza i tu su, između ostalih, Sara Hribar i snimatelj Dario Hacek. Američka ekipa prati upute iz Zagreba i jedni problem su nam se zasad pokazale internetske veze u SAD-u, koje znaju pucati, što ponekad zahtijeva tehničke improvizacije. Američki sugovornici otvorili su nam vrata svojih domova i ureda, bez obzira na vrlo striktne epidemiološke mjere na istočnoj obali SAD-a i na tome smo im zahvalni - kaže Milić kojeg pitamo koliko je teško to što posljednjih tjedana zbog vremenske razlike radi u različitim vremenskim zonama.
- Nije nikakav problem kada je prvo snimanje po njujorškom vremenu u 9 sati, a kod nas je 15 sati. Veća je muka kada 9 sati razlike s američkim Pacifikom znači da ćemo u Zagrebu nekada postavljati vezu u jedan sat iza ponoći. Ali, OK, to nije za mene neki problem. Više se muče snimatelji i ton majstori kada pakiraju i postavljaju svjetlo, kamere, mikrofone... - objašnjava 74-godišnjak kojem na vitalnosti, pokretljivosti i originalnosti s pravom moraju zavidjeti i dvostruko mlađi novinari. Kako izgleda Milićev radni dan otkako radi na svom novom serijalu?
- Zajednički koordiniramo tjedni plan snimanja, koji je sklon promjenama koje se često dogode pred samo snimanje. Zagrebačka ekipa radi već 5-6 sati prije početka simultanih snimanja s američkom ekipom. U New Yorku se puni povjerenja prepustimo Elli Mische i snimatelju Zoranu Drakuliću koji nam od jutra javljaju odvija li se po planu i kad kreće slaganje setova za snimanje intervjua uživo. Nakon što obavimo intervjue, oni kreću s daljnjim snimanjima, a naša ekipa obavlja pripreme za sljedeći dan - priča Milić kojeg pitamo koje je sve sugovornike dosad ugostio u “What’s up America”.
- Imamo pet milijunaša (između 8 i 9 dolarskih znamenki, što znači s vrijednošću bogatstva između 10 i 100 milijuna dolara), za nas govore Woody Allen pa Christian Forbes, vlasnik izdavačke kuće Forbes koja svake godine pravi ljestvicu najbogatijih ljudi svijeta, aktivisti iz pokreta BLM, politički analitičari skloni dvjema vodećim američkim strankama. Govorim o ljudima koje smo već snimili, a tek smo na pola snimanja. Meni je osobno najzanimljiviji dosad bio Dan Price iz Seattlea koji je zaposlenicima u svojoj kompaniji dao minimalnu godišnju plaću od 70.000 dolara na godinu. I tajnici, i recepcionaru, svima. Tvrtka je od tada utrostručila prihod. Zaposlenici su mu se odužili lijepim darom, automobilom Tesla. A kada je počela pandemija, sami su predložili smanjivanje svojih plaća - otkriva Milić.
Na koji je način uspio doći do tih priča i sugovornika?
- U tome smo svi sudjelovali. Producentica Sandra Basso živjela je i radila godinama u Americi pa je angažirala svoje kontakte. Pomogao nam je slikar Zvonimir Mihanović, spojio nas je s direktorom najstarije galerije u New Yorku, Findlay, a kako obitelj Forbes ima njegovu sliku, povezao nas je s Christopherom. Organizatorica na terenu u New Yorku, koja godinama ondje živi, također je dala popis imena. Moj kolega Ivica Puljić iz Washingtona našao je važne ljude u D.C.-ju. Pomogla mi je i naša diplomacija u SAD, kao i puno puta ranije - kaže novinar koji će u sklopu svog novog serijala obići New York, (najviše Manhattan, ali i Bronx, Harlem, Queens), Seattle, Washington, Nyack...
Može li iz dosad snimljenog materijala zaključiti koja je najveća razlika u Americi prije i u vrijeme korone?
- I prije bi se ljudi znali sklanjati od kamere i mikrofona, ali sada se vidi da se boje zaraze, bliskog kontakta, nepoznatih ljudi. I naravno, nije bilo moguće zamisliti kolonu od nekoliko stotina ljudi u redu za hranu ispred Metropolitan Opere. Čak su se i glazbenici sažalili i besplatno im održali koncert na otvorenome - otkriva Milić koji će “What’s up America” snimati do kraja listopada, a onda slijede montaža, prijevod, sinkronizacija, glazba, kolor korekcije, do kraja prosinca.
- Predat ćemo finalnu verziju do 1 veljače. Emitiranje, naravno, ovisi o HTV-u, ali vjerujem da je planirano u veljači, najkasnije do 1. ožujka - najavljuje Goran Milić.
