UVranju na jugu Srbije zatvara se tvornica poznatog talijanskog proizvođača obuće Geox pri čemu posao gubi 1200 ljudi. Takva bi vijest bilo gdje u Europi izazvala veliku pozornost, a u Srbiji je tim veća kada se uoči poražavajuća bilanca cijelog posla pokrenutog 2015. kada je tvornicu u Vranju otvorio Aleksandar Vučić.
Vlada Srbije subvencionirala je Talijane sa po 9000 eura po svakom radniku, a onda su još odobravana i dodatna financijska sredstva pa se procjenjuje da je građane Srbije sve to koštalo između 12 i 14 milijuna eura. Moguće čak i više jer je tu i milijun eura za nivelaciju zemljišta i uređenje parcele na kojoj je sagrađena tvornica, a onda i lanjskih 250.000 eura za pomoć u pandemiji.
Ostavština ministra Dinkića
A trebala je biti riječ o još jednoj vrijednoj stranoj investiciji kakvima se predsjednik Vučić često voli hvaliti. Međutim, u ovom slučaju malo se zanio ne procjenjujući pravilno mogući ishod posla temeljenog na srbijanskom zakonu o stranim ulaganjima donesenom 2006. kada je ministar financija bio Mlađan Dinkić. Taj političar, koji se nakon izuzetno lošeg rezultata 2014. povukao iz politike, osmislio je politiku jakog državnog subvencioniranja stranog ulaganja, no očito dvojbenih rezultata. Sada se u slučaju Geoxa međusobno optužuju sadašnja vlast i bivši predsjednik Boris Tadić za čije je vlade sklopljen ugovor s talijanskim proizvođačem. Talijani su dobili iskusne radnike u takvoj proizvodnji koje su plaćali između 300 i 350 eura, a pritom su radili u nehumanim uvjetima, ni prekovremeni rad nije im plaćen, pišu srpski mediji.
Zašto je to još loša politika navodi i Svjetska banka. “Brojne kompanije osnovane izravnim stranim ulaganjima ne ovise puno o domaćim dobavljačima i u stanju su uvesti više od 90 posto potrebnih proizvoda, što znači da su takvi efekti prelijevanja rijetki, pogotovo kod izvozno orijentiranih tvrtki s učešćem stranih ulaganja, koje tek devet posto svojih ‘inputa’ nabavljaju od domaćih poduzeća”, navodi se u novoj agendi za privredni rast Srbije iz 2019. godine koji je objavila Svjetska banka. Srbijanski gospodarski analitičari ističu da Geox nije najočitiji primjer, da je Henkel, primjerice, dobio 144.000 eura po radniku. Tamošnji se gospodarstvenici bune jer je tako ispalo da je stranim investitorima otišlo 14 puta više subvencija nego domaćima u 15 godina primjene tog zakona. Podsjeća se i da je tada, prije devet godina kada je dogovorena ta suradnja, situacija s nezaposlenošću bila teška, ali da država nije imala kriterija pri dodjeli subvencija pa je prihvaćala i obećanja tvrtki poput Geoxa da će raditi bez subvencija, samo da bi se reklo da je došla neka tvornica.
Na tapeti je Vučiću sklonih medija bivši predsjednik Srbije Tadić koji je za Danas rekao kako “sada kada Geox odlazi režimski mediji objavljuju kako sam se ja hvalio dovođenjem te investicije”. Dodao je i kako je nevjerojatno da “ne znaju sačuvati ni to što prisvoje” te tako ugrožavaju ostanak Fiata u Srbiji.
Tadić: Vučić obmanjuje
– Kada je Vučić 2016. otvarao tvornicu, to je predstavljano kao zasluga njegove vlade i zaustavljanje propadanja juga Srbije za koje je optužio bivšu vlast. I tada sam ukazivao na to da Vučić obmanjuje javnost i kiti se tuđem perjem, hvaleći se investicijama i projektima s kojima njegova vlast nema ništa – kaže Tadić.
Radnike koji su izgubili posao malo tko nešto pita. “Priča naš predsjednik na Pinku svake večeri, a na nas ne obraća pažnju, jesmo li mi građani drugog reda? Šute i njegovi suradnici ovdje u Vranju, a bez posla je ničim izazvano ostalo ne 12, nego 1200 radnika”, navode bivši radnici Geoxa koji traže da vlada Srbije proglasi višednevne “dane žalosti u Vranju, ako već ne može ništa učiniti za više od 3000 ljudi koji su ostali posredno bez posla nakon već sasvim sigurnog zatvaranja talijanske tvrtke”.
Vučić pak najavljuje dolazak turskog investitora u tvornicu u Vranju. Što su neki mediji već opovrgnuli ističući da je sama zgrada zapravo u vlasništvu Geoxa, a da je spomenuta turska kompanija Teklas proizvođač automobilskih dijelova pa nije jasno što bi u takvom pogonu radilo 500 obućara koje bi, po tim informacijama, Turci preuzeli.
